Narcisoidno roditeljstvo ne oblikuje samo djetinjstvo, njegove posljedice tiho prate djecu i u zrele godine, ostavljajući dubok trag na njihovu psihu i odnose. Stručnjaci za roditeljstvo otkrivaju šest štetnih (i lažnih) uvjerenja koja roditelji narcisi usađuju svojoj djeci, a koja mogu utjecati na njihovo samopouzdanje, odnose i pogled na svijet.
Djeca uče o sebi i svijetu kroz odnos s roditeljima. Narcisoidni roditelji, često zaokupljeni vlastitom grandioznošću i potrebom za pažnjom, šalju poruku da je ljubav uvjetovana savršenstvom. Djeca tako počinju vjerovati da nikad ne mogu zadovoljiti nemoguće standarde svojih roditelja, što ozbiljno narušava njihovo samopoštovanje. Umjesto bezuvjetne podrške, suočavaju se s osjećajem da nikad nisu dovoljno dobra.
Narcisoidni roditelji često su razočarani drugima jer ne dobivaju divljenje koje očekuju. Taj stav prenose na djecu, usađujući im uvjerenje da su povjerenje i bliskost s drugima nesigurni i rizični. Djeca tako odrastaju s oprezom prema dubokim emocionalnim vezama, u strahu od odbacivanja ili razočaranja.
U svijetu narcisoidnih roditelja, samo su njihove potrebe u središtu pozornosti. Djeca često osjećaju da su njihovi osjećaji, misli i iskustva nevidljivi ili nevažni. Takav odnos može ih navesti da potiskuju vlastite želje i potrebe, uvjereni da nemaju pravo na njih.
Prema kliničkoj psihologinji dr. Cortney Warren, roditelji koji imaju narcisoidnu crtu često sabotiraju odnose svoje djece s drugima iz straha da bi mogli izgubiti kontrolu ili pažnju. Djeca uče skrivati svoje emocije, čuvati tajne i odvajati odnose kako bi se zaštitila. Takvo okruženje usađuje uvjerenje da je ljubav borba u kojoj netko uvijek gubi.
Prema terapeutkinji Mary Kay Cocharo, narcisoidni roditelji često vrednuju djecu samo kada njihova postignuća bacaju dobro svjetlo na njih same. Djeca tako počinju vjerovati da su vrijedna samo ako su uspješna prema roditeljskim mjerilima. Ovakav pritisak može dovesti do osjećaja srama i uvjerenja da nikad ne mogu biti dovoljno uspješni.
Narcisoidni roditelji često kritiziraju djecu jer se boje da bi njihovi uspjesi mogli zasjeniti njihovu vlastitu superiornost. Prema stručnjakinji za pozitivnu psihologiju Lisi Newman, djeca su pod stalnim pritiskom suptilnih omalovažavanja ili otvorene kritike - bilo da je riječ o izgledu, školskim uspjesima ili društvenom životu. Takav odnos tjera ih da teže nedostižnom savršenstvu kako bi zaslužila ljubav, što često vodi do cjeloživotne borbe s perfekcionizmom i osjećajem manje vrijednosti.