U zdravim vezama partneri se ne razvijaju uvijek istim tempom. Ponekad jedna osoba intenzivnije radi na sebi - kroz terapiju, introspektivne razgovore ili postavljanje granica - dok druga ostaje u poznatom i sigurnom obrascu. To ne znači da je netko napredniji ili zaostao, nego da emocionalni ritmovi postaju nepodudarni.
S vremenom se može pojaviti osjećaj udaljenosti, zbunjenosti ili nerazumijevanja - i važno je znati prepoznati te znakove prije nego što prerastu u frustraciju, tvrdi psiholog Mark Travers. Stoga je istaknuo dva znaka da jedan partner u vezi raste, a drugi ne.
Kako osoba emocionalno raste, njezin način izražavanja postaje složeniji.
"Jednostavni razgovori postaju prilike za dublje dijeljenje osjećaja, postavljanje granica ili osvještavanje vlastitih obrazaca. No ako partner na to reagira zbunjeno, ravnodušno ili obrambeno, može se javiti dojam da su razgovori postali naporni i jednostrani. Rečenice poput: 'Zašto sve moraš analizirati?' ili 'Nisi prije bio toliko osjetljiv' odražavaju taj jaz", objašnjava Travers za Psychology Today.
Umjesto povezivanja, dolazi do pogrešnih interpretacija i povlačenja. S vremenom osoba koja se više mijenja može početi zadržavati svoje misli, osjećajući da nema prostora za ono što proživljava. Ključno je ne gledati na to kao dokaz neuspjeha veze, nego kao priliku za usklađivanje i strpljiv dijalog.
Kako partneri emocionalno sazrijevaju različitim tempom, često se mijenja i način na koji pristupaju sukobima, tvrdi psiholog.
"Onaj tko je više okrenut unutarnjoj promjeni želi usporiti, analizirati obrasce i preuzeti odgovornost, dok drugi možda želi izbjeći sukob i brzo 'prijeći preko toga'. Takva razlika ne proizlazi samo iz različitih stilova komunikacije, već iz drukčijih potreba i prioriteta", pojasnio je. U tim situacijama emocionalni teret održavanja veze često pada na jednog partnera, dok se drugi povlači.
"S vremenom to može prerasti u osjećaj neravnoteže i iscrpljenosti. Umjesto pokušaja popravljanja druge osobe, korisnije je priznati razliku i jasno komunicirati vlastite potrebe, a da pritom ne gurate partnere u promjenu za koju možda još nisu spremni", zaključuje Travers.