Četiri riječi roditelji često izgovore gotovo automatski kada njihovo dijete doživi emocionalno snažan trenutak. Možda se dijete spotaknulo i palo, posvađalo s prijateljem ili jednostavno zaplakalo. Lice mu se već mijenja, a roditelj prije nego što dijete progovori kaže: "Sve je u redu".
Naizgled umirujuće. Čak i dobronamjerno. No zapravo, nije tako. Prema Reem Raoudi, vodećoj stručnjakinji za svjesno roditeljstvo i emocionalno zdravlje djece, ta fraza može imati dugoročne negativne posljedice koje mnogi roditelji uopće ne prepoznaju. Upravo zato što zvuči bezazleno, smatra se najopasnijom roditeljskom frazom. Evo zašto i što reći umjesto toga.
Kad je dijete očito uzrujano i čuje "u redu si", poruka koju prima je zbunjujuća: "Ono što osjećam nije stvarno". S vremenom to može dovesti do toga da se dijete udalji od vlastitih osjećaja i počne ne vjerovati vlastitim instinktima.
Iako roditelji ovu frazu izgovaraju iz ljubavi, dijete često čuje: "Tvoji osjećaji nisu važni". Čak i blago umanjivanje doživljaja može stvoriti dojam da su utjeha i bliskost rezervirane samo za "mirnu" djecu. Tada počinje emocionalno potiskivanje.
Emocije trebaju slobodno proći kroz tijelo. Kada roditelji prebrzo nude umirenje, prekidaju proces u kojem dijete uči prepoznati, imenovati i regulirati osjećaje. Umjesto da razvijamo otpornost, učimo ih izbjegavanju emocija.
Rečenice poput "u redu si", "prestani plakati" ili "nemoj se bojati" s vremenom dijete uče da mora potisnuti osjećaje kako bi bilo prihvaćeno. A kada ljubav počne djelovati kao nešto što treba "zaslužiti", emocionalna sigurnost, temelj mentalnog zdravlja, počinje se raspadati.
Dječji živčani sustav razvija se kroz ponavljajuća iskustva. Ako dijete ne dobiva podršku kada je uzrujano, nego doživljava odbacivanje, njegovo tijelo s vremenom nauči da nije sigurno izražavati emocije. Dugoročno to može dovesti do poteškoća u povezivanju, samoregulaciji i osjećaju sigurnosti u vlastitoj koži.
Djeci nije potrebno brzo rješenje, već prostor da osjete ono što osjećaju. I još važnije, trebaju znati da je sigurno osjećati, pogotovo u prisutnosti roditelja.
Evo nekoliko rečenica koje ne umanjuju osjećaje, nego ih podržavaju i jačaju emocionalnu otpornost:
Ove rečenice ne samo da smiruju, one grade povjerenje. Uče dijete: "Moji osjećaji su važni. Mogu vjerovati sebi. Nisam sam/a".
Ovakav način komunikacije zahtijeva vježbu. Povremeno će roditelji i dalje reći "u redu si" i to je u redu. Cilj svjesnog roditeljstva nije savršenstvo, nego primjećivanje obrazaca i svjesno biranje reakcija koje pružaju emocionalnu sigurnost.