Nedostatak pažnje i ljubavi u djetinjstvu može ostaviti značajne tragove koji se ne vide odmah, ali snažno oblikuju način na koji volimo, komuniciramo i doživljavamo bliskost u odrasloj dobi. Kada dijete ne osjeti sigurnost, toplinu ili dosljednu podršku, ono nauči da mora samo brinuti o sebi, a ta lekcija, iako tada korisna, kasnije postaje teret.
Različiti stručnjaci objašnjavaju da takvi ljudi često nose u sebi kombinaciju snage i nesigurnosti te da mnoge njihove osobine potječu iz potrebe da se zaštite od ponovnog razočaranja. Dakle, ovo su neke od osobina koje dijele ljudi koji u djetinjstvu nisu dobili dovoljno ljubavi i pažnje.
Ljudi koji nisu osjećali dovoljno ljubavi u djetinjstvu često teško vjeruju drugima. Duboko u sebi nose strah da će ih netko opet povrijediti ili napustiti pa su oprezni čak i kada im netko iskreno želi blizinu. Terapeuti ističu da to nije znak hladnoće, nego posljedica iskustva u kojem povjerenje nije bilo sigurno. Zbog toga im treba više vremena da se otvore i osjete istinsku emocionalnu sigurnost.
Mnogi od njih nesvjesno traže potvrdu kroz tuđe odobravanje, pohvalu ili pažnju. Budući da u djetinjstvu nisu osjećali da vrijede sami po sebi, odrasli često pokušavaju dokazati svoju vrijednost kroz postignuća ili odnose. Stručnjaci navode da to može dovesti do kroničnog osjećaja iscrpljenosti i tjeskobe jer osoba ne zna kako biti "dovoljna" bez vanjskog priznanja.
Kako bi izbjegli odbacivanje, mnogi nauče potiskivati ono što stvarno osjećaju. Boje se da će iskrenost dovesti do svađe pa radije šute i prilagođavaju se. To može izgledati kao smirenost, ali zapravo proizlazi iz straha, iz uvjerenja da ljubav ovisi o tome koliko smo "poslušni" i koliko ne uznemiravamo druge svojim osjećajima.
Kad su u djetinjstvu živjeli u nepredvidivom okruženju, ti ljudi kasnije nastoje sve držati pod kontrolom - emocije, odnose, pa čak i svakodnevne situacije. Stručnjaci smatraju da se iza te potrebe zapravo krije želja za sigurnošću koju tada nisu imali. Međutim, prevelika potreba za kontrolom često otežava spontane odnose i stvara dodatnu napetost.
Paradoksalno, oni koji su u djetinjstvu bili emocionalno zanemareni često istovremeno čeznu za ljubavlju i bježe od nje. Žele bliskost, ali ih ona plaši jer podsjeća na staru ranjivost. Terapeuti objašnjavaju da je upravo taj unutarnji sukob ono što ih često vodi u nestabilne odnose - žele biti voljeni, ali se ne mogu u potpunosti opustiti u ljubavi.