Isključivo dojenje tijekom prvih šest mjeseci života povezano je s manjim brojem simptoma ADHD-a u kasnijem djetinjstvu, pokazuje novo norveško istraživanje. Studija objavljena u časopisu Biological Psychiatry temelji se na podacima prikupljenima u sklopu velikog norveškog projekta "Majka, otac i dijete" (MoBa).
Analizirani podaci više od 37.000 djece
Znanstvenici već godinama istražuju kako majčino mlijeko i dojenje utječu na dječji razvoj, a u ovom su istraživanju analizirali podatke više od 37.000 djece.
"Otkrili smo da su djeca koja su dulje bila isključivo dojena, do navršenih šest mjeseci, u dobi od tri, pet i osam godina imala manje simptoma ADHD-a", izjavila je za MedicalXpress psihijatrica i znanstvenica sa Sveučilišta u Bergenu Berit Skretting Solberg.
Takva povezanost uočena je i kod dječaka i kod djevojčica, a bila je najizraženija u dobi od tri i pet godina. Kod osmogodišnjaka je i dalje postojala, ali je bila nešto slabija.
Važnu ulogu imaju i genetika i okolina
Istraživači ističu da na razvoj mentalnih poremećaja gotovo nikada ne utječe samo jedan čimbenik. "Na mentalne poremećaje utječu i geni i okruženje u kojem odrastamo", pojašnjava Solberg.
Dodaju i da majke koje i same imaju simptome ADHD-a često kraće doje, dok njihova djeca istodobno mogu imati veći genetski rizik za razvoj tog poremećaja. To bi moglo objasniti dio uočene povezanosti.
Zbog toga su u analizu uključili genetski rizik za ADHD kod djece, majki i očeva, ali i niz društvenih čimbenika te okolnosti povezane s trudnoćom. Čak i nakon tih prilagodbi, povezanost između duljeg isključivog dojenja i manjeg broja simptoma ADHD-a ostala je statistički značajna.
Povezanost nije isto što i uzrok
Iako rezultati upućuju na vezu između duljeg isključivog dojenja i manjeg broja simptoma ADHD-a, znanstvenici naglašavaju da je riječ o opservacijskom istraživanju. Drugim riječima, iz njega se ne može zaključiti da dojenje samo po sebi štiti od razvoja ADHD-a.
Autori studije ističu i da roditelji ne bi trebali osjećati krivnju ako dojenje nije bilo moguće. Na djetetov razvoj utječe niz bioloških, društvenih i životnih čimbenika, a dojenje je samo jedan dio te složene priče.