U suvremenom svijetu roditeljstvo donosi brojne izazove, a jedan od njih je kako pravilno pristupiti prehrani djece. Dr. Ranko Rajović, poznati stručnjak za rani razvoj djece i tvorac NTC sustava učenja, u svojim predavanjima naglašava potrebu za opuštenijim odnosom prema dječjim prehrambenim navikama.
Dr. Rajović smatra da današnji roditelji često stvaraju nepotreban pritisak inzistirajući na strogim rasporedima obroka. U jednom od svojih predavanja ističe: "Ako dijete ne želi jesti, nema veze, jest će. Nije jelo za ručak u dva, pa će jesti u sedam, vidjet ćete kako će jesti kad ogladni."
Ovime Rajović naglašava da djeca imaju prirodni osjećaj za glad i da će jesti kada to osjete, bez potrebe za prisiljavanjem ili moljakanjem. On uspoređuje današnji odgoj s djetinjstvom prijašnjih generacija, prisjećajući se: "Kada smo mi bili mali, često nismo dolazili na ručak ili užinu jer smo se igrali. Nismo htjeli prekidati igru, pa smo govorili: 'Mama, nismo gladni.'"
Dodaje i da preskakanje obroka nije štetilo djeci u prošlosti, a današnji roditelji takav pristup doživljavaju kao nešto ekstremno. Prisjetio se i kako je jedna majka na predavanju njegov savjet o preskakanju obroka nazvala "spartanskom metodom", ističući koliko je suvremeno roditeljstvo postalo prezaštitničko. "Otkad je preskakanje obroka postalo spartanska metoda? Eto dokle smo stigli", kaže Rajović, ukazujući na pretjeranu brigu roditelja.
Rajovićeva poruka je da roditelji ne bi trebali "trčati za djecom sa žlicom" niti koristiti distrakcije poput videoigara kako bi ih natjerali na jelo. Umjesto toga, savjetuje povjerenje u dječje instinkte i dopuštanje prirodnog odnosa s hranom.
Kao specijalist interne medicine i magistar neurofiziologije, dr. Rajović svoje savjete temelji na znanstvenim spoznajama o razvoju dječjeg mozga. Njegov NTC sustav učenja, koji se primjenjuje u više od 20 zemalja, usmjeren je na stimulaciju kognitivnih i motoričkih sposobnosti djece kroz igru, ali i na promicanje zdravog odgojnog okruženja.
Prema Rajoviću, pretjerana kontrola nad dječjim navikama, uključujući prehranu, može ograničiti njihovu samostalnost i sposobnost donošenja odluka, što je ključno za razvoj funkcionalnog razmišljanja.
Stručna istraživanja potvrđuju važnost fleksibilnog pristupa prehrani. Studija objavljena u časopisu Pediatrics (2018.) pokazuje da prisilno hranjenje može dovesti do negativnog odnosa prema hrani, povećavajući rizik od poremećaja prehrane u kasnijoj dobi. Slično, istraživanje u Journal of Child Psychology and Psychiatry (2020.) naglašava da dopuštanje djeci da sami reguliraju glad i sitost potiče razvoj samokontrole i emocionalne stabilnosti.
Rajović također upozorava na fiziološke posljedice previše mekane hrane u ranoj dobi, poput kašica. "Tvrda hrana sama po sebi šalje milijarde impulsa u mozak, a mekana ne", kaže on, objašnjavajući kako tvrda hrana potiče razvoj čeljusti, zuba i kognitivnih procesa.