Odnos koji dijete razvije s roditeljima ostavlja dubok trag i u odrasloj dobi. Kada se ljubav u djetinjstvu doživljava kao uvjetovana – ovisna o poslušnosti, postignućima ili emocionalnom prilagođavanju roditeljima – to može ostaviti trajne posljedice.
Takva iskustva nisu krivnja djeteta, već rezultat roditeljskih propusta. Iako je teško nositi se s tim posljedicama, važno je znati da je moguće izgraditi ispunjen i zdrav život. U nastavku je nekoliko navika koje, prema stručnjacima i istraživanjima, mogu biti znak da osoba nije dobila dovoljno ljubavi od roditelja u djetinjstvu.
Ako nam je neugodno izraziti neslaganje ili imamo potrebu svima ugoditi, to može biti posljedica odrastanja u okolini gdje je svako iskazivanje vlastitog mišljenja bilo "kažnjeno" povlačenjem ljubavi, ignoriranjem ili kritikama. Psiholozi povezuju takve obrasce ponašanja s tjeskobnim stilom privrženosti i potrebom za "ugađanjem drugima" (engl. people pleasing). Takve osobe često nauče da je sigurnije šutjeti i prilagoditi se, jer je svako iskakanje iz očekivanog moglo značiti emocionalno odbacivanje, piše YourTango.
Odrastanje uz uvjetovanu ljubav često dovodi do toga da osoba razvije perfekcionizam i potrebu da stalno dokazuje svoju vrijednost. Takvi ljudi često doživljavaju emocionalni umor, a ponekad i ozbiljno izgaranje (burnout). Iako vanjski uspjesi mogu izgledati impresivno, unutarnji osjećaj vrijednosti često ostaje krhak.
Granični poremećaj ličnosti često je povezan s traumama iz djetinjstva, iako nije isključivo uzrokovan njima. Znanstvena istraživanja upućuju na to da iskustva nesigurne privrženosti mogu igrati ulogu u njegovu razvoju. Osobe s BPD-om često osjećaju ekstremnu potrebu za bliskošću, ali istodobno odbacuju one koji im se emocionalno približe.
Ovaj obrazac može biti pokušaj da se stvori sigurnost ondje gdje je ona u djetinjstvu nedostajala. Stručnjaci ističu da terapija može značajno pomoći u učenju emocionalne regulacije i razvijanju zdravijih odnosa.
Ljudi koji nisu dobivali dovoljno empatije u djetinjstvu često razviju snažan osjećaj za tuđe potrebe i emocije. Oni znaju kako izgleda biti zanemaren i često se trude drugima pružiti ono što sami nisu dobili. Iako ova osobina može djelovati kao vrlina, ponekad dolazi na uštrb vlastitih granica i dobrobiti. Unatoč tome, mnogi od tih ljudi s vremenom uspijevaju stvoriti čvrste, tople i suosjećajne odnose s drugima.