Aplikacije za upoznavanje postale su glavni način na koji mnogi ljudi traže ljubav - no za neke korisnike one mogu potaknuti nesigurnosti i razvijanje loših navika. Novo istraživanje objavljeno u časopisu Computers in Human Behavior otkriva koje su to najčešće nesigurnosti koje mogu stajati iza opsesivnog korištenja aplikacija za dejtanje, piše New York Post.
Osobe koje su nesigurne u svoj izgled, osjećaju tjeskobu u društvenim situacijama i imaju stalni dojam da su odbijene, sklonije su problematičnom korištenju tih aplikacija. Istraživanje provedeno na više od 5400 mladih u dobi od 18 do 35 godina imalo je cilj bolje razumjeti kako određene psihološke osobine utječu na način na koji ljudi koriste aplikacije za upoznavanje.
S obzirom na milijune korisnika diljem svijeta, ove platforme danas nisu više samo površan alat za upoznavanje novih ljudi - one sve više oblikuju način na koji se mladi predstavljaju i kako ostvaruju odnose. No, kako pokazuje ovo istraživanje, skrivanje iza ekrana ima i svoju mračnu stranu.
Znanstvenici su otkrili da osobe koje pate od izraženije tjeskobe - osobito one povezane s izgledom, društvenim situacijama i odbijanjem - češće koriste aplikacije za dejtanje kao sredstvo za samopredstavljanje i povezivanje s drugima. Zbog nelagode u izravnim kontaktima i zabrinutosti zbog izgleda, takvi korisnici privučeni su osjećajem sigurnosti i kontrole koji im pruža vlastiti profil na aplikaciji.
Aplikacije im omogućuju da pažljivo oblikuju svoj imidž i komuniciraju na način koji im je manje zastrašujuć. Mnogi sudionici istraživanja izjavili su da im aplikacije olakšavaju povezivanje, osobito oni s višim razinama tjeskobe. Iako se ovi "benefiti" mogu činiti pozitivnima, imaju i svoju negativnu stranu.
Osobe s višim razinama tjeskobe sklonije su razvijanju loših navika poput kompulzivnog provjeravanja poruka, stalnog mijenjanja profila ili pretjerane zaokupljenosti mogućim odbijanjem. Također su češće prijavljivale osjećaj frustracije i nelagode kada komunikacija putem aplikacija ne bi išla prema očekivanjima.
U najtežim slučajevima, korisnici mogu razviti nezdrav odnos s aplikacijama, koristeći ih za izbjegavanje stvarnih društvenih kontakata, čime se dodatno produbljuje njihov strah od odbacivanja.
Iako anksiozne osobe doista imaju koristi od mogućnosti da digitalno upravljaju vlastitom slikom i odnosima, njihova ranjivost, osobito osjetljivost na odbijanje, može ih dovesti do pretjeranog oslanjanja na takve platforme, što dugoročno može naštetiti njihovu mentalnom zdravlju, blagostanju i sposobnosti da se povežu u stvarnom životu.
Rano odraslo doba ključno je za razvoj socijalnih vještina i emocionalne otpornosti, što generaciju Z i milenijalce čini posebno ranjivima na posljedice problematičnog korištenja aplikacija za upoznavanje.