BLIŽI se treća godišnjica smrti jednog od najproduktivnijih skladatelja na ovim prostorima, Đorđa Novkovića, a izvođači i publika i dalje pamte njegove pjesme. Na koncertu "Malo mi je jedan život s tobom", održanom u sjećanje na njega nastupilo je dvadesetak glazbenika koji su pjevali pjesme koje je Đorđe napisao, a radi se o imenima poput: Vlade Kalembera, Duška Lokina, Vinka Coce, Mladena Grdovića, Tereze Kesovije, Gabi Novak, Vanne, Danijele Martinović, Petra Graše, Lane Jurčević, Jelene Rozge, Severine, Nede Ukraden, članova grupe Pro Arte i naravno, njegova sina Borisa koji je i organizirao koncert.
"Đorđe se uvijek divio Toši"
"Želio sam da ovo bude veseli događaj, a ne komemoracija i čini mi se da smo uspjeli u tome", rekao nam je Boris nakon koncerta. "Malo sam se emotivno ispraznio prije četiri dana na koncertu u Tošinu čast pa zato danas nisam bio pod takvim dojmom kao prošle godine", kaže Boris. Njegov otac se, kaže on, uvijek divio Toši i smatrao ga je velikim talentom pa oba koncerta, održana u kratkom razdoblju govore o ljubavi prema glazbi. "Bilo bi pretjerano govoriti da nema više skladatelja poput Đorđa. Svako vrijeme nosi svoje i za 20 godina, možda neće biti glazbe kakva postoji danas, ali Đorđe je svakako obilježio jedan dio glazbene povijesti", rekao nam je njegov sin.
Neda Ukraden koja je na koncertu izvela dvije njegove pjesme, kaže kako se neprestano svađala i mirila s Đorđem Novkovićem. "Mi smo se odlično slagali pa smo se posvađali i nismo komunicirali po dva mjeseca i onda bi se opet pomirili. On je zaista bio jedinstven na ovim prostorima, nitko više ne piše pjesme kao on. Radi se o skladatelju koji je mogao napisati hit za bilo koji žanr, bilo pop ili ozbiljniju glazbu, orijentalni zvuk, moderni, rock, sve je on mogao", rekla nam je Neda. Smatra da večerašnji koncert nije niti izbliza mogao dočarati njegovu bogatu glazbenu ostavštinu, ali joj je drago što se pokazalo da ga se publika i dalje sjeća.
"Kao kad imate mnogo odijela u ormaru pa nikad ne znate koje odabrati"
Vlado Kalember koji je svoj glazbeni uspon počeo u grupi Srebrna krila čiji su hitovi dobrim dijelom plod rada Đorđa Novkovića, kaže da će ga se uvijek sjećati kao "velikog prijatelja". "Mi smo prijateljevali godinama. Surađivali smo i dijelili toliko lijepih trenutaka koji ne bi ni u knjigu stali. Smatram da zaslužuje da se sjećanje na njega obilježi još spektakularnije, u većoj dvorani, s više izvođača, ali večeras smo pokazali da njegove pjesme i dalje žive", kaže Kalember. On je izveo hit "Vino na usnama" što je izazvalo ovacije publike i prisjetilo, barem one starije, na zlatne dane hrvatske zabavne glazbe. Kaže kako ne može posebno izdvojiti niti jedan trenutak s Novkovićem, jer ih ima mnogo. "To je kao kad imate mnogo odijela u ormaru pa nikad ne znate koje odabrati. Onaj tko ima dva odijela, uvijek zna koje će obući, tako je i s mojim uspomenama na Đorđa", rekao je Vlado Kalember.
Karan oduševio publiku izvedbom pjesme "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim"
Goran Karan kaže kako osobno nije bio blizak s Đorđem Novkovićem, ali bila mu je čast večeras otpjevati pjesmu "Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim". "Tu pjesmu inače pjeva najkarizmatičniji hrvatski pjevač Mišo Kovač, a večeras sam je imao priliku izvesti. Nisam imao tremu, a mislim da se i publici svidjelo. Postigli smo ono što smo htjeli, a to je da koncert bude vesele naravni, a ne komoran i turoban", smatra Karan. Karan i Boris znaju se još iz "nogometnih dana", ali s Đorđem se nije družio. "On je ipak bio generacija starija od mene i jako sam ga respektirao tako da nismo baš bili u istom društvu, ali uvijek ću ga se sjećati kao velikog skladatelja", rekao nam je Goran Karan.
Autor više od 2.500 pjesama
Đorđe Novković rođen je 2. listopada 1943. godine u Šapcu, a odrastao je u Sarajevu. Diplomirao je dirigiranje na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, a estradnu je karijeru započeo u Indexima. Nakon njih osniva skupinu Pro Arte, no u njima se ne zadržava dugo, već počinje raditi na skladateljskoj karijeri. Autor je više od 2.500 pjesama od kojih su neke postigle i međunarodni uspjeh poput šansone "Stari Pjer" koju je proslavila francuska izvedba pjevačice Nane Mouskouri na specijalnoj LP ploči UNICEF-a. Pisao je za: Mišu Kovača, Tomislava Ivčića, Terezu Kesoviju, Ivicu Šerfezija, Gabi Novak, Srebrna krila i mnoge druge. Njegova pjesma "Don't ever cry" u izvedbi "Putokaza" bila je prva hrvatska pjesma na Eurosongu. Bio je suvlasnik diskografske kuće "Croatia Records", a za svoj rad nagrađen je Porinom za životno djelo. Umro je 6. svibnja 2007. godine u Zagrebu.