PRISJETIMO li se devedesetih, vrlo ćemo brzo doći do zaključka da su neki od najboljih (ili najzabavnijih) filmova tog perioda pripadali podžanru gangsterskog filma.
"Goodfellas", "Pulp Fiction", "Lock, Stock & Two Smoking Barrels", "Donnie Brasco", "Bronx Tale", "Carlito's Way", "State of Grace", "King of NY", "Bugsy", "New Jack City", "Usual Suspects", "Miller's Crossing", "Casino", "Boyz N The Hood", "Reservoir Dogs", "La Haine", "Heat", "True Romance", "American Me", "Menace II Society", "Juice", "Pusher", "Godfather III", samo su neki od filmova koji su obilježili devedesete, a u istoj je dekadi počelo i emitiranje briljantne HBO-ove serije "The Sopranos".
I daleko od toga da naredna dva desetljeća nisu imala sjajnih primjeraka ovog podžanra, međutim, u eri u kojoj su serije kvalitetom nadrasle prosječni film, "Breaking Bad", "Narcos" i serije koje su proizašle iz istih, preuzele su primat, a filmovi su pali u drugi plan.
Bacimo li nakratko pogled na prošlogodišnje liste najgorih, na prvom ćemo mjestu vjerojatno zateći "Gotti" s Johnom Travoltom. Tužan je to podsjetnik na vrlo niske grane na koje je gangsterski film pao.
S druge strane, dva najiščekivanija filma 2019. (koja nisu dodaci blockbusterskim franšizama) pripadaju upravo novim filmovima Martina Scorsesea i Quentina Tarantina, redateljima koji su popularizirali podžanr i podigli ga na višu razinu.
Neki su pokušali odgovoriti na pitanje zašto su gangsterski filmovi uopće prestali biti interesantni velikim studijima, a odgovora je više. S jedne strane, mogli bismo zaključiti da je riječ o prezasićenju temom ili da je problem u tržištu koje se osulo lošim kopijama dobrih filmova. Međutim, popularnost krimi serija poput "Breaking Bad" i "Narcos" dokaz je da interes itekako postoji te da sve na kraju dana ovisi o kvaliteti proizvoda.
Ipak, odgovor bismo mogli tražiti na prvom mjestu koje nam pada na pamet, u studijima koji su napustili i mnoge druge žanrove, a ne samo gangsterski film. Zapravo, sve što nije dio veće franšize ili novi film o novom super junaku ili junakinji, spada u kategoriju filmova koje je sve teže snimiti.
Iako mnogi vjeruju da glavešine velikih studija novcem zasipaju svakih novi projekt velikih i komercijalno uspješnih redatelja poput Scorsesea ili Tarantina, situacija je daleko od idealne i upravo zato većina umjetnika dom pronalaze na Netflixu koji je daleko skloniji iskeširati veći novac za ambiciozne projekte poput 200 milijuna dolara teškom "The Irishmana" u kojem je Scorsese udružio snage s De Nirom, Pacinom, Pescijem i Keitelom, kako bi ispričao priču o ubojstvu sindikalnog vođe Jimmyja Hoffe.
Tarantino u svom "Once Upon a Time in Hollywood" prati kriminalni milje koji okružuje ubilački pohod Charlesa Mansona i njegove sljedbe.
Oni koji vole "klasični gangsterski film" (tako ga naziva AFI), nadaju se da će ovi filmovi vratiti i interes za filmovima tridesetih kao što su "Scarface", "Public Enemy" i "Little Caesar" koji su se mogli pohvaliti ne samo kvalitetnim likovima već i akcijom.
"Budimo iskreni, nasilje je najzanimljivija stvar za gledanje", rekao je Tarantino.
Što se nestanka klasičnog gangsterskog filma tiče, nestali su zbog dugogodišnje suradnje mafijaša koji su kontrolirali sindikate i glavešina studija kao što su Columbia i MGM, a sve s ciljem da održe mir između studija i zaposlenika.
Ta suradnja osjetno je narušila ugled velikih studija pa je tridesetih godina prošlog stoljeća prihvaćen i Haysov kodeks koji je brinuo da sadržaj filmova ne bude pretjerano amoralan. "Loši dečki" morali su biti pretjerano loši (i na kraju kažnjeni), a predstavnici zakona redovito su bili predstavljeni u najboljem mogućem svjetlu.
Paralelno s tim, Hollywoodom su harali pravi pravcati gangsteri koji su ubirali velike zarade, a istovremeno imali dosjee koji su uključivali sve od iznude do ubojstava.
Utjecaj mafije osjetio se i kroz sedamdesete kada su se dijelovi setova u Paramountu koristili kao paravani za mafijaške poslove, a mutni likovi financirali su velike hitove kao što je "Deep Throat", budući da su pornići dijelom snimati i na setovima velikih studija.
I dok neki vjeruju da će Scorsese i Tarantino vratiti "klasični gangsterski film", ostatak gledatelja ne ide toliko daleko. Jednostavno očekuju kvalitetne filmove na kakve su od ovih vrhunskih redatelja i navikli. Štoviše, cijela priča oko povratka "gangsterskog filma" samo ide u prilog tome koliko su očekivanja velika. Možda čak i nerealna. Hoće li to pokrenuti novi val ili samo obogatiti filmsku ponudu i učiniti je raznolikijom, pokazat će vrijeme.
"Once Upon a Time in Hollywood" u kina stiže krajem srpnja, a "The Irishman" bi se na Netflixu trebao pojaviti do kraja godine.