Generacija Z (tinejdžeri i mladi od 13 do 28 godina), čije su formativne godine uglavnom bile obilježene pandemijom covida-19, bore se u gotovo svakom aspektu. Nedavne studije pokazale su da je generacija Z i najusamljenija i najnesretnija generacija. Terapeut i neovisni umjetnik iz Teksasa, Austin Calo, nedavno je postao viralan dijeljenjem zabrinjavajućih zapažanja koja je iznio o svojim klijentima generacije Z u videu koji sada ima 2.7 milijuna pregleda.
"Što sam primijetio kod generacije Z kao licencirani terapeut? Dakle, prvo što mi pada na pamet je vanjski lokus kontrole, a to je... kada u osnovi imate ovaj okvir bića koji znači da vam se nešto događa, a vi na to ne utječete", započeo je video.
Austin je istaknuo da je pandemija djelomično kriva. "Ako razmislimo o tome koliko je nešto poput globalne pandemije razorno, jedna stvar koju sam primijetio kod svojih klijenata generacije Z jest da se osjećaju potpuno nemoćno u vezi velikih stvari koje se događaju, a o kojima nemaju individualnu riječ u svijetu. Dakle, u takvoj situaciji prirodno biste se distancirali od rezultata i smatrali se relativno nemoćnima, što ima ovo nihilističko gledište, i mislim da se i tu može nešto reći."
@austincalo Empathizing with gen z #genz #mentalhealth #therapy ♬ original sound - austincalo
Društvene mreže u tome ne pomažu. "Kombinirate li to s prisutnošću na internetu, to dovodi do, recimo, straha od toga da ćete biti cringe, zar ne? Dakle, dolazi do straha od isticanja ili da vas netko javno ponižava ili nešto slično. Budući da je internet bezličan, ljudi mogu biti vrlo grubi i omalovažavati druge. To može uništiti osjećaj zajedništva, što se, kako sam otkrio, kompenzira pokušajem stvaranja ove umjetne zajednice i svrstavanja nekoga u skupinu.
Vidim ovo hiperpatologiziranje mentalnih bolesti i usmjeravanje stvari prema tome, ili veliki pritisak da imate identitet koji je povezan s većom skupinom. To može biti, primjerice, nečija seksualnost. Nema osjećaja da se nešto shvati ili da nešto dođe s vremenom. Postoji pritisak da se s nečime identificiraju upravo sada", objašnjava Austin.
"Posljedica toga, koju sam također primijetio, je veća medijska pismenost, što znači da je ovo generacija koja je odrasla s internetom, znaju što pokušavate učiniti, znaju da pokušavate manipulirati njima, pa postoji osjećaj, hm, svojevrsnog kolektivnog otpora. Dakle, znaju što radite i otkrio sam da je to zapravo i osnažujuće i obeshrabrujuće. Kao da vam se stalno nešto prodaje. Problem je što je njihova medijska pismenost visoka, ali i dalje mogu biti manipulirani", dodaje.
Napominje da zbog algoritma mladima na naslovnicama društvenih mreža iskaču stvari koje ih već zanimaju, a to može dovesti do iscrpljenosti. "Medijska pismenost je u porastu, ali to ne znači da je utjecaj marketinga smanjen. Otkrio sam da postoji vrsta distanciranja od onoga što se od njih traži jer se čini kao da se od njih stalno nešto traži", kaže terapeut.
Smatra da ljudi nisu empatični prema generaciji Z. "Vidim na internetu da ih ocrnjuju. Ovo govorim kako bi se pomoglo razumjeti i suosjećati s generacijom koja se osjeća potpuno nemoćno jer je suočena s polarizirajućom političkom klimom, marketingom i politizacijom na društvenim mrežama, što znači da se njima manipulira na društvenim mrežama kroz politiku. Stoga mislim da je korisno imati osjećaj empatije, a ne govoriti: 'oh, ta djeca'", zaključio je.
Sudeći po komentarima koji su napisani ispod njegovog videa, tisuće ljudi, a posebno samih pripadnika generacije Z, ističu da je njegova procjena točna.
Austin je za BuzzFeed dodatno objasnio svoja zapažanja i stajalište. Kaže da kroz cijelu generaciju vidi isti obrazac: nemoć, nedostatak smislene zajednice, identifikacija s mentalnim bolestima, podložnost političkoj i društvenoj polarizaciji. Smatra da je pandemija imala velik utjecaj na mlade jer su u to vrijeme bili u fazi razvoja, i društveno i psihički, te su tada trebali razvijati svoju autonomiju.
Uz sve to, društveni mediji izazivaju kaos u njihovom razmišljanju, kaže terapeut. "Društveni mediji pogoršavaju nedostatak društvenih veza i održavaju ekstremna mišljenja, utječući na njih da vjeruju da je kritički i bešćutni diskurs normalan u fizičkom svijetu oko nas."
Također je primijetio kada pripadnici generacije Z naprave neki napredak ili bitnu stvar, opet se uspoređuju s drugima. Ističe i da mnogo manje mladih sada polaže vozački ispit u ranoj dobi, sa 16 godina kolika je granica u Americi, da manje idu na partyje nego prethodne generacije, teže se upuštaju u veze, manje vremena provode s prijateljima.
Objasnio je da je otkrio da empatija starijih generacija razočaravajuće nedostaje: "Većinu odgovora smatram uznemirujućima, bilo namjerno ili nenamjerno. Da, prethodnim generacijama je bilo teško. Nitko to ne poriče. Međutim, generacija Z izložena je vrlo neviđenoj kombinaciji katastrofalnih izazova: klimatske promjene, pandemija COVID-19, politička i društvena polarizacija te ekonomska podjela i razaranje. Da stvar bude gora, te čimbenike pojačavaju razorni i zlonamjerni poroci kratkog sadržaja, polako nagrizajući nečiji osjećaj opipljive zajednice i samopouzdanja."
Ako generacija Z želi napraviti promjene u vlastitim životima, Austin savjetuje: "Hrabro izazivajte glasove u svojoj glavi i neprestano ih pratite dok ne nađete izvor. Sve ideje imaju porijeklo. Stalno 'nosimo' tuđe ideje, kao što bismo nosili odjeću starije sestre. Samo zato što smo je nosili, ne znači da je naša. Možda ćete otkriti da je vaš stvarni glas daleko ohrabrujući, optimističniji, samouvjereniji i ljubazniji nego što mislite.
Nitko ne želi šefa koji umanjuje svako njihovo postignuće ili helikopterom prati svaki njihov potez. Razmislite o tome tko je pozitivno utjecao na vaš život i ponašajte se prema sebi onako kako su se oni ponašali prema vama. Možda ćete ipak otkriti da ste vrijedni te ljubavi i obožavanja", zaključuje terapeut.