U KRAJNJE polariziranom kulturnom krajoliku 21. stoljeća, malo je pojava koje toliko otkrivaju kao dizanje prašine oko trenutno bitnih kulturnih i društvenih događaja. Štoviše, ono što je Hrvatima natezanje oko Thompsona, to je Amerikancima navlačenje oko toga je li nešto woke ili ne. Ukratko, bolesna opsesija.
Film Superman redatelja Jamesa Gunna trenutni je predmet svađe. Film, opisan od strane vlastitog tvorca kao priča o "osnovnoj ljudskoj ljubaznosti", postao je trenutna i žestoka točka prijepora u kulturnom ratu kojem nema kraja. I prije nego što je ijedan kadar prikazan javnosti, film je etiketiran kao "Superwoke", osuđen kao ideološko predavanje i pozicioniran kao najnovije bojište oko značenja američkog identiteta.
Oluja oko Supermana nije proizašla iz sadržaja filma, već su je pokrenuli redateljevi promotivni intervjui i raspirio medijski aparat spreman za kulturni sukob. I to nije ništa novo, optužbe da je nešto woke vrlo često i dolaze od onih koji neko umjetničko djelo nisu možda ni samostalno doživjeli već zaključke donose na temelju osvrta nekog drugog.
Ovog puta, kontroverza je započela izjavama Jamesa Gunna.
U intervjuu za The Times U.K., opisao je Supermana kao "priču o Americi. Imigrant koji je došao s drugih mjesta i naselio zemlju". Nadalje, temeljnu temu filma definirao je kao moralnu priču koja poručuje da je "osnovna ljudska ljubaznost vrijednost koju smo izgubili".
Gunn se nije libio priznati da je film "o politici", ali i "o moralu". Međutim, situaciju je eskaliralo njegovo preventivno odbacivanje potencijalnih kritičara: "Očito će biti kretena koji jednostavno nisu ljubazni i smatrat će to uvredljivim samo zato što se radi o ljubaznosti. Ali koga briga za njih". Upravo je ovaj komentar pružio municiju protivnicima, pretvarajući tematsku raspravu u izravnu konfrontaciju. Na odgovor nije morao čekati dugo jer antiwoke ekipa uvijek je u niskom startu.
Reakcija konzervativnih medija bila je trenutna. Na Fox Newsu, film je brzo dobio nadimak "Superwoke". Bivša Trumpova savjetnica Kellyanne Conway izjavila je: "Ne idemo u kino da bi nam netko držao predavanja i nametao svoju ideologiju".
Voditelj Jesse Watters je bio eksplicitniji, šaleći se da na Supermanovom plaštu sada piše "MS-13", izravno povezujući imigrantsku temu s političkim strahovima od bandi na južnoj granici SAD-a. Značajan glas u reakciji bio je Dean Cain, koji je glumio Supermana 1990-ih. Cain je Gunnov naglasak na "imigrantskoj stvari" nazvao "pogreškom" koja će naštetiti zaradi filma.
Ključno, Cainov argument otkriva semantičku, a ne suštinsku prirodu prigovora. On priznaje: "Znamo da je Superman imigrant - on je prokleti vanzemaljac". Bijes proizlazi iz suvremenih političkih konotacija riječi "imigrant". U današnjem diskursu, taj se pojam često izravno preslikava na žestoku raspravu o neregularnoj imigraciji.
Stoga, kada Gunn priču temelji na "imigrantu", kritičari u tome čuju podršku specifičnom političkom stavu kojem se protive. To je oblik interpretacijskog rata osmišljen da kulturni proizvod pretvori u politički lakmus test prije nego što publika uopće dobije priliku procijeniti ga samostalno.
Rasprava o Supermanovom imigrantskom statusu moguća je samo zbog kolektivne povijesne amnezije koja je izbrisala specifičan etnički i politički kontekst njegovog stvaranja. Gunnovo naglašavanje ove teme manje je moderno rebrendiranje, a više povratak temeljnom identitetu lika.
Supermana su 1938. stvorili Jerry Siegel i Joe Shuster, dvojica mladih Židova, djeca imigranata koji su pobjegli od antisemitizma u Europi. Njihova osobna povijest duboko je utkana u DNK heroja.
Priča o autsajderu poslanom s umirućeg svijeta, koji mora skrivati svoj pravi identitet (Kal-El) iza običnog ni po čem posebnog lika (Clark Kent) koji se savršeno uklapa u sivu svakodnevicu, snažna je alegorija za židovsko-američko iskustvo tog doba. Njegov postanak također ima duboke korijene u židovskoj tradiciji, s jasnim paralelama s biblijskom pričom o Mojsiju i legendom o Golemu iz Praga.
Moderna kontroverza proizlazi iz činjenice da je ova povijest velikim dijelom izbrisana u korist pojednostavljene, patriotske slike. Superman je tako postao simboličko bojno polje za dvije suprotstavljene vizije američkog identiteta: nacije kao "melting pota" nasuprot nacije kao tvrđave.
Kako bismo nadišli preventivno političko etiketiranje, moramo analizirati tematski sadržaj samog filma. Superman Jamesa Gunna nije jednostavna politička poruka.
Središnji argument filma jest da je u svijetu prepunom cinizma "osnovna ljudska ljubaznost" radikalan, pobunjenički čin. Ta se tema provlači kroz glavnu političku alegoriju filma: Superman intervenira kako bi spriječio genocid koji nacija Boravia, podržana od strane SAD-a, provodi nad susjednim narodom Jarhanpura.
Iako se ne imenuju stvarne zemlje, mnogi su gledatelji u tome prepoznali komentar na suvremene geopolitičke sukobe Izraela i Palestine, pokazujući kako se značenje umjetnosti odmah politizira u modernoj eri.
Najsofisticiranija tema filma je istraživanje odnosa odgoja i prirode. Ključni preokret otkriva da poruka Supermanovih bioloških kriptonskih roditelja nije u potpunosti dobronamjerna. Skriveni dio poruke otkriva njihovu pravu namjeru, da njihov sin osvoji Zemlju, porobi njezine stanovnike i ponovno naseli Kripton kao kolonizator.
Ovo je otkriće daleko zanimljivije jer Supermanovo biološko naslijeđe – njegova priroda – predstavljena je kao izvor potencijalnog zla. To je u oštroj suprotnosti s dobrotom i moralnim kompasom koje su mu usadili njegovi posvojitelji, Jonathan i Martha Kent. Filozofija filma sažeta je u savjetu Jonathana Kenta: "Tvoji izbori, tvoji postupci, to je ono što te čini onim što jesi."
Upravo u tome leži najuvjerljiviji protuargument "woke" etiketi. Suvremene politike identiteta često naglašavaju podrijetlo i naslijeđe. Gunnov film aktivno odbacuje tu premisu. On tvrdi da Supermanovo junaštvo nije urođeno u njegovoj kriptonskoj krvi, već je proizvod njegove asimilacije u vrijednosti usvojene američke domovine.
To je klasičan, kako ga neki nazivaju, "asimilacijski narativ", koji zastupa ideju da odabrane vrijednosti (odgoj) mogu i trebaju nadvladati naslijeđene osobine (prirodu) – što je filozofski gledano, duboko konzervativna poruka.
Film sadrži i meta-komentar na kulturni rat koji ga okružuje. Podzaplet otkriva da plan Lexa Luthora da okrene javno mnijenje protiv Supermana uključuje zapošljavanje vojske doslovnih "Majmuna bijesa" (Rage Monkeys) koji cijeli dan objavljuju negativnu propagandu na društvenim mrežama.
Ovo je izravna kritika proizvedenog internetskog bijesa i njegove moći da manipulira javnim diskursom. Ukratko, oni koje Gunn proziva osjetili su se prozvanima. Stoga, woke možda nije u onom klasičnom smislu, ali definitivno predstavlja izazov antiwoke ekipi.
S druge strane, etiketirati Supermana Jamesa Gunna kao "woke" je reduktivan i politički motiviran čin koji ignorira povijest lika i tematsku složenost filma. Kontroverza je proizvod medijskog okruženja koje profitira od sukoba, a ne odraz stvarnog sadržaja. I nije ovo ništa novo. Oduvijek je tako jer većina osvrta bazira se na posrednom doživljaju filma.
Gunnov Superman je "post-woke" kulturni artefakt. Svjesno koristi jezik i dotiče se bolnih točaka modernog kulturnog rata – imigracije, identiteta, medijske manipulacije – ali u konačnici izbjegava pojednostavljeno čitanje s bilo koje strane. Prava, radikalna poruka filma je sofisticirani argument za pobjedu odgoja nad prirodom, za odabrane vrijednosti nad naslijeđenim identitetom. Film sugerira da ono što Supermana čini herojem nije njegova vanzemaljska krv, već njegov odgoj u Kansasu.
Na taj način film nudi jedinstvenu viziju "američkog načina". On nije predstavljen kao pravo po rođenju, već kao skup ideala – ljubaznosti, pravde, suosjećanja – koji se uče, biraju i aktivno brane. To je "način" dostupan svakome, čak i vanzemaljcu bez dokumenata s uništenog planeta, ako ga odluči usvojiti.
Odbacivanjem vlastitog podrijetla i prihvaćanjem vrijednosti svog odabranog doma, Superman postaje ultimativni asimilirani imigrant i junak za cinično doba, čija je najnevjerojatnija supermoć vjerovanje u temeljnu dobrotu čovječanstva.