"Rijeka je i doslovno postala grad koji teče", okrenuli su Riječani na šalu muke koje su ih snašle ove srijede kada je u samo nekoliko sati palo gotovo 100 litara kiše po kvadratnom metru. Bujice su potopile prometnice, odnijele zemlju i kamenje s gradilišta, oštetile automobile i stvorile kaos u prometu.
Rijeka - grad koji teče, slogan je koji već godinama simbolizira Rijeku. Naime, Rijeka "teče" doslovno, po Rječini i mreži izvora.
U samome središtu grada 16 je izvorišta pitke vode. Temeljni je prirodni resurs Grada Rijeke obilje pitke visokokvalitetne vode, a glavni je izvor rijeka Rječina. Dužina Rječine (kroz područje grada do ušća) iznosi 7.5 km, a ulijeva se u more na području Delte.
Rijeka teče i metaforički, kroz povijesne i društvene mijene. No, kada je taj izraz zapravo ušao u javnu uporabu i zašto je postao toliko moćan? Mnogi Riječani tvrde da je prvi taj pojam "grad koji teče" napisao pokojni pjesnik Igor Večerina 1990. godine.
A jedan od prvih pouzdano dokumentiranih tragova objavljen je 16. studenoga 2000. u Vijencu (br. 175). U tekstu gradonačelnika Vojka Obersnela o kulturnom identitetu grada pojavljuje se formulacija “Rijeka je rijeka koja teče…”. Time se sintagma izravno veže uz službeni gradski diskurs na prijelazu tisućljeća – u trenutku kad se grad programatski opisuje kroz "vodu", "rad" i "kretanja", a fraza dobiva institucionalni kredibilitet.
Drugi ključni trenutak je popularizacija slogana odozdo. Oko 2013.–2014. riječki dizajner Ivica Brusić – Brujo počinje izrađivati i preko Facebooka širiti diskretne crno-bijele naljepnice s natpisom Volim grad koji teče.
Te su naljepnice praktički postale neslužbeni suvenir, a kasnije su dobile i službenu potporu – pravo uporabe znaka "Izvorno riječko" te niz certifikata i zaštitu oznake. Tako je izreka s rubova društvenih mreža prešla u prepoznatljiv znak lokalnog ponosa i svakodnevice.
Prvo, zbog etimologije i topografije: grad se zove po rijeci (riječ Rijeka/Fiume doslovno znači eng. river/rijeka), a Rječina sa svojim izvorima i kratkim, ali urbanim tokom definira prostor i pamćenje grada. Sama gradska uprava naglašava "obilje pitke vode" i izvorišta u središtu grada – što sloganu daje opipljivu, prirodnu podlogu.
Povijesni gradski geslo na grbu, Indeficienter ("nepresušno"), dodatno pojačava isti semantički luk: grad kao stalni izvor.
Drugo, Rijeka je grad koji "teče" kroz režime i kulture. U zadnjih stotinjak godina razvila je multinacionalni i multikulturalni identitet, a ideja protjecanja – ljudi, ideja, roba – prirodno je sjela na lučki, industrijski i migrantski DNK grada.
Zato se i kasniji službeni brending, tijekom titule Europske prijestolnice kulture 2020., oslonio na vodeći moto Port of Diversity, s tematskim osima "voda, rad, migracije" – sadržajno isto polje na kojem stoji i "grad koji teče".
Treće, slogan je dobio trajnost jer se “primio” u svakodnevici: od naljepnica i Facebook grupa do publikacija i novih gradskih monografija koje u naslovu afirmiraju grad koji teče. Time je izreka prešla put od javnog govora (2000.) preko dizajna (2010-ih) do institucionalno prihvaćenog simbola (2020.).