Otkrivena je istina koja se krije iza takozvanih "ljudskih zooloških vrtova" za koje se navodi da postoje na brojnim popularnim turističkim destinacijama diljem svijeta. U eri jeftinijih letova i putovanja potaknutih društvenim mrežama, mladi ljudi istražuju svijet više nego ikad, no s tim raste i svijest o etičkom turizmu i odgovornosti prema mjestima i zajednicama koje posjećuju, piše LADbible.
Posjetitelje se već dugo upozorava na izbjegavanje zooloških vrtova koji iskorištavaju životinje, no sve se više govori i o kontroverznim atrakcijama koje uključuju ljude, a koje su postale poznate kao "ljudski zoološki vrtovi".
Koncept "ljudskog zoološkog vrta" zvuči kao nešto što pripada mračnoj prošlosti, no izvještaji o postojanju takvih mjesta na Tajlandu izazivaju zabrinutost. Riječ je o izbjegličkim selima naroda Kayan, smještenima u sjeverozapadnoj tajlandskoj provinciji Mae Hong Son. Narod Kayan počeo je migrirati iz Mjanmara na Tajland krajem 1980-ih, bježeći od rata i progona, a ubrzo su postali poznati po svojoj jedinstvenoj kulturnoj tradiciji.
Najprepoznatljiviji običaj je nošenje brojnih mjedenih prstenova oko vrata, što prakticiraju žene iz plemena Kayan Lahwi. Cilj je vizualno produljiti vrat, što se u njihovoj kulturi smatra simbolom ljepote i privlačnosti. Stanovnici ovih sela uglavnom održavaju preindustrijski način života te čuvaju svoja tradicionalna vjerovanja i običaje, što je s vremenom privuklo pažnju turista.
Upravo je porast broja posjetitelja potaknuo raspravu o tome je li posjećivanje sela Kayan legitiman način podrške lokalnoj zajednici ili tek oblik eksploatacije. Iskustva su podijeljena. Jedna putnica je nakon posjeta napisala kako se osjećala "naivno i glupo", dok su na Redditu mišljenja također suprotstavljena.
"Čuo sam od ljudi koji su tamo bili, da je to u osnovi zatvor za izbjeglice, i to ne samo jednom. Također su mi neki Tajlanđani rekli da ljudi koji tamo žive nisu baš slobodni kretati se", napisao je jedan korisnik. Drugi je tvrdio da mještanima "nije dopušteno" napustiti selo. Dodatnu sumnju izaziva činjenica da su neka sela ograđena i naplaćuju ulaznice, što mnogi smatraju neetičnim.
Ipak, situacija nije crno-bijela. Novinar Marko Randelović je 2018. snimio mini-dokumentarac u kojem je razgovarao sa ženama koje žive u jednom od sela. Mnoge od njih iznijele su pozitivna iskustva. "Nitko me nije prisilio da nosim prstenje, sama sam odlučila", rekla je stanovnica po imenu Mu Tae.
Ona je objasnila kako pozdravlja dolazak turista koji kupuju njihove rukotvorine: "Bez posjetitelja bi nam bilo puno teže preživjeti." Međutim, priznala je da se stanovnici suočavaju s ograničenim ekonomskim mogućnostima, prvenstveno zbog toga što im je uskraćeno tajlandsko državljanstvo.
Odluka o posjetu stoga ostaje etička dilema za svakog putnika. Ako se ipak odlučite na odlazak, preporučuje se temeljito istraživanje kako biste bili sigurni da novac koji trošite ide izravno mještanima, a ne sumnjivim turističkim agencijama.