Gotovo je okrutno prikladno da je strah od dugih riječi nazvan jednom od najdužih riječi u jeziku: hipopotomonstroseskvipedaliofobija. Ova riječ od 36 slova u engleskom jeziku, a 34 u hrvatskom, sama po sebi djeluje kao šala jer može izazvati upravo onu anksioznost koju opisuje. Ovaj lingvistički paradoks otvara pitanja o tome kako jezik oblikuje naše razumijevanje straha, ali i pokazuje koliko naše riječi mogu biti hirovite, piše Bored Panda.
Posljednjih je godina ovaj pojam postao zanimljivost pop kulture, pojavljujući se u ozbiljnim raspravama i viralnim, duhovitim objavama. Iako je malo vjerojatno da ćete hipopotomonstroseskvipedaliofobiju čuti u svakodnevnom razgovoru zbog njezine apsurdne duljine, ona ima intrigantne lingvističke korijene i iznenađujuće bogatu prisutnost u medijima, ističući zamagljenu granicu između stvarnih psiholoških problema i šaljivih načina na koje na njih reagiramo.
Hipopotomonstroseskvipedaliofobija, koja se ponekad skraćuje na seskvipedalofobija, opisuje intenzivan strah ili tjeskobu izazvanu susretom s dugim riječima, bilo pri čitanju ili u razgovoru. Portal Psych Central je 2022. godine napomenuo da Američko psihijatrijsko udruženje nije službeno priznalo ovaj pojam u svom priručniku DSM-5, što može dovesti do toga da ljudi pogrešno identificiraju svoje simptome kao opću anksioznost.
Ova se fobija često navodi među neobičnijim stanjima, poput straha od kose ili večernjih zabava. Ipak, dok neke čudne fobije izazivaju znatiželju, ovu mnogi odbacuju. Neki je psiholozi, međutim, smatraju oblikom socijalne fobije s ozbiljnim emocionalnim posljedicama, a budući da je mnogi smatraju iracionalnom, ljudi koji je doživljavaju često nemaju pristup korisnim strategijama suočavanja.
Časopis BBC Science Focus izvijestio je 2023. da se korijeni riječi mogu pratiti do rimskog pjesnika Horacija, koji je u prvom stoljeću prije Krista koristio izraz "sesquipedalia verba" kako bi ismijao preduge riječi u poeziji. Moderni pojam spaja dijelove drugih riječi koje zvuče grandiozno - "hippopotamus" (nilski konj), "monstrous" (čudovišan) i "sesquipedalian" (dugačak) - te završava s "phobia" (fobija).
Pjesnikinji Aimee Nezhukumatathil pripisuje se kovanje pune verzije 2000. godine. Iako neki teoretiziraju da je njezina odluka da riječ učini još dužom bila namjeran ubod u akademsku pretencioznost, ona svoju namjeru nikada nije potvrdila. Ipak, opća teorija sugerira da riječ služi kao zaigran, ali oštar komentar o tome kako jezik može razotkriti naše ranjivosti.
Nije iznenađujuće da je strah od dugih riječi privukao pažnju, a nedavno je postao i viralan. TikTok je prvi prigrlio šalu, s videozapisima koji se rugaju kontradikciji duge riječi koja izaziva strah. Platforma X zabilježila je suptilne šale, dok se rječnik Merriam-Webster oglasio tako što uopće nije službeno priznao riječ.
@liamkalevi How I imagine it went down
♬ original sound - Liam Kalevi
Platforme poput Reddita i Instagrama također su fobiju pretvorile u predmet humora, uglavnom se fokusirajući na apsurdnost samog pojma. Riječ se pojavila i u epizodi serije Wizards of Waverly Place te u knjizi The Colossal Book of Incredible Facts For Curious Minds iz 2023. godine. Zanimljivo je da nijedna slavna osoba nije javno otkrila da ima ovu fobiju, što možda pridonosi stigmi.
Za ljude s ovom fobijom, ime možda jest smiješno, ali iskustvo nije. Verywell Health izvještava da se neki pojedinci potpuno blokiraju kada se suoče s dugim riječima, što može ometati svakodnevne aktivnosti poput čitanja, pisanja ili javnog govora.
Iako duge riječi ne predstavljaju fizičku prijetnju, anksioznost koju izazivaju može proizvesti stvarne simptome: drhtanje, glavobolje i znojenje. Liječenje je ograničeno, a stručnjaci sugeriraju da bi kognitivno-bihevioralna terapija, metoda temeljena na izlaganju, mogla pomoći. Ne postoje recenzirane studije o tome koliko je ova fobija česta, pa je moguće da mnogi koji je imaju to ni ne prepoznaju.
Neki smatraju da im humor pomaže u suočavanju sa strahom, dok ga drugi, razumljivo, ne vide smiješnim. Na Redditu je zajednica posvećena riječima više puta analizirala pojam, uvijek iz znatiželje, a ne okrutnosti. Ime ove fobije možda je apsurdno, ali je pomoglo u podizanju svijesti. Ta mješavina znanosti i humora ono je što najviše fascinira ljude.
Riječ nasmijava, ali ih također tjera da se suoče sa stvarnim i nedovoljno raspravljanim oblikom anksioznosti. Neizvjesno je koliko će se budućih istraživanja usredotočiti na ovo stanje, no ako smiješno duga riječ izazove empatiju, mogla bi odigrati iznenađujuće korisnu ulogu u obrazovanju o mentalnom zdravlju.