Šesti kolovoza 1945. godine dan je koji je povijest zauvijek zapamtila. Tog naizgled mirnog i sunčanog jutra, dok je Drugi svjetski rat ulazio u svoju završnu, krvavu fazu, američki bombarder B-29 poletio je na misiju koja će osloboditi dotad neviđenu razornu silu i gurnuti čovječanstvo u neizvjesno atomsko doba. Donosimo detaljnu kronologiju događaja koji su doveli do uništenja Hirošime i promijenili svijet.
Operacija je započela u gluho doba noći na pacifičkom otoku Tinian. Zapovjednik 509. mješovite zrakoplovne skupine, pukovnik Paul Tibbets, osobno je preuzeo komande nad bombarderom B-29 koji je, po svojoj majci, nazvao "Enola Gay". U misiji su ga pratila još dva zrakoplova istog tipa:
Nešto prije njih, poletjela su i tri izviđačka zrakoplova čiji je zadatak bio provjeriti vremenske uvjete nad potencijalnim metama: Hirošimom, Kokurom i Nagasakijem.
U 2:45 po lokalnom vremenu, "Enola Gay" je poletjela, teško natovarena atomskom bombom "Little Boy" (Mali dječak), teškom 4.400 kilograma. Pred njom je bio let do Japana dug otprilike šest sati. Zbog ogromnog rizika od nesreće pri polijetanju, bomba na tlu nije bila aktivirana. Taj delikatan i iznimno opasan zadatak obavljen je tridesetak minuta nakon polijetanja. Kapetan William "Deak" Parsons i poručnik Morris Jeppson spustili su se u utrobu zrakoplova i u skučenom prostoru ručno aktivirali bombu. Oko 6:00, zrakoplovi su se sastali iznad otoka Iwo Jima i nastavili put prema Japanu.
U Hirošimi su se sirene za zračnu opasnost oglasile u 7:09 ujutro, kada je grad nadletio američki meteorološki zrakoplov. No, budući da se radilo o samo jednoj letjelici, Japanci su pretpostavili da je riječ o rutinskom izviđanju i ubrzo je oglašen prestanak opasnosti. Stanovnici grada, njih oko 280.000 civila i 43.000 vojnika, nastavili su sa svojim uobičajenim danom. Djeca su kretala u školu, odrasli na posao, nesvjesni sudbine koja im se približavala.
U 7:30 posada "Enole Gay" dobila je potvrdu – vremenski uvjeti nad Hirošimom bili su idealni. Pukovnik Tibbets tada je obavijestio svoju 12-članu posadu: "Nosimo prvu atomsku bombu na svijetu." Zrakoplov se popeo na visinu od preko 9.400 metara. U 8:14, bombarder Thomas Ferebee preuzeo je ciljanje. Meta je bio most Aioi, lako prepoznatljiva T-struktura u samom srcu grada. Posada je stavila tamne zaštitne naočale.
Točno u 8 sati, 15 minuta i 15 sekundi, Ferebee je izgovorio: "Bomba je odbačena." "Little Boy" započeo je svoj 44-sekundni pad prema gradu, a "Enola Gay" je izvela oštar zaokret od 155 stupnjeva kako bi se što brže udaljila od točke detonacije.
U 8 sati i 16 minuta, na visini od oko 580 metara iznad klinike Shima, bomba je detonirala. U djeliću sekunde, nuklearna lančana reakcija stvorila je vatrenu kuglu temperature nekoliko milijuna stupnjeva. Stanovnici na tlu svjedočili su fenomenu koji su kasnije opisali kao "pika-don" – zasljepljujući bljesak svjetlosti (*pika*) praćen zaglušujućom eksplozijom (*don*).
Vatrena kugla, promjera gotovo 300 metara, oslobodila je toplinsko zračenje koje je spalilo sve pred sobom. Ljudi najbliži epicentru doslovno su isparili, ostavljajući za sobom samo sablasne sjene urezane u kamene ploče i asfalt. Udarni val, brži od zvuka, sravnio je sa zemljom gotovo sve u radijusu od 1,6 kilometara. Drvene kuće planule su poput šibica.
U minutama koje su uslijedile, stotine manjih požara spojile su se u jednu divovsku vatrenu oluju koja je stvorila vjetrove orkanske snage, gutajući sve pred sobom na području od 11 četvornih kilometara. Otprilike 90% zgrada u Hirošimi bilo je uništeno ili teško oštećeno. Sat vremena kasnije, nad gradom je počela padati teška, crna i ljepljiva kiša – smrtonosna mješavina prašine, čađe i visoko radioaktivnih čestica. Ova "crna kiša" dodatno je kontaminirala područje i uzrokovala radijacijsku bolest kod preživjelih.
Japansko vojno zapovjedništvo u Tokiju bilo je u potpunom neznanju; svaka komunikacija s Hirošimom naprasno je prekinuta u 8:16. Tek 16 sati kasnije, nakon službene izjave američkog predsjednika Harryja S. Trumana, Japan i svijet saznali su istinu. Procjenjuje se da je u napadu trenutačno poginulo između 70.000 i 80.000 ljudi. Do kraja godine, broj žrtava popeo se na otprilike 166.000. Bio je to prvi i, do danas, posljednji put da je nuklearno oružje korišteno u ratu – čin koji je označio kraj jednog svjetskog sukoba i početak nove, neizvjesne ere.