U sezoni vjenčanja jedno se pitanje neumorno vraća: što kad si pozvan na svadbu, a ne ideš? Je li red poslati kuvertu s novcem? Ili je to relikt nekih drugih vremena, kad su pozivnice bile poziv na ručak, a ne i na trošak? Facebook grupe, forumi i komentari na portalima već godinama izbacuju različita mišljenja, a istina je da nitko zapravo ne zna što je "pravilno".
Neki to vide kao ulaznicu – ideš, daješ. Ne ideš, ne daješ. Jedan dio ljudi smatra da je poklon, bilo u novcu ili fizičkom obliku, usko vezan za tvoje prisustvo na samom događaju. Drugim riječima – ako nisi tamo, ne jedeš, ne piješ, ne plešeš, ne daješ. Nema ni štete, ni koristi. Jasno i jednostavno.
Drugi pak kažu: poklon je znak pažnje, ne naplata večere.
Protivnici ovog "ulaznica" razmišljanja često ističu da se poziv na vjenčanje temelji na odnosu i bliskosti, a ne na logistici dolaska. Ako ti je stalo do para i ako si pozvan jer te mladenci doživljavaju važnim dijelom svog života, zar nije red bar im nešto poslati – makar simbolično?
U Hrvatskoj se, nećemo se lagati, vjenčanja često promatraju i kao investicija. Ljudi vode Excel tablice, prebrojavaju kuverte i kalkuliraju hoće li pokriti trošak svadbe. U takvom kontekstu, kad netko ne dođe i još "ne pošalje ništa", to se zna shvatiti i osobno. Kao neka vrsta sitne nepravde.
Istina je i da pozivnica nije uvijek znak bliskosti. Nekad se zove iz kurtoazije – jer ste "nekad išli skupa u srednju", jer "si kumina sestrična", jer "tvoji s njima ljetuju"... Ako osjećaš da si pozvan reda radi, onda se javlja i pitanje – zašto bih uopće slao išta?
Još jedno pitanje koje se često ignorira jest – možeš li si to uopće priuštiti? Vjenčanja su skupa i za mladence i za goste. Nisu svi u istoj financijskoj situaciji. Možda želiš nešto poslati, ali ne možeš. Ili se jednostavno osjećaš kao da nije tvoje da "sponzoriraš" događaj na kojem nisi ni bio. I to je validno.
Prema klasičnom bontonu (da, to i dalje postoji), uobičajeno je poslati čestitku i dar ako si pozvan, a ne ideš – ali to nije strogo pravilo. Poklon bi trebao biti izraz dobre volje, a ne obveza. Sve ostalo je stvar osobne prosudbe i odnosa s mladencima.
Ako se radi o nekome do koga ti je stvarno stalo, možda je rješenje i jednostavno – nazovi ih, objasni zašto ne dolaziš i vidi kako stoje. Možda im ništa ne treba. Možda će baš tvoj poziv biti važniji od bilo koje kuverte.
Nema univerzalnog odgovora jer svako vjenčanje, svaka pozivnica i svaki odnos dolaze s vlastitim nijansama. Netko šalje kuvertu jer mu je to važno. Netko drugi ne šalje jer to ne može ili ne osjeća potrebu.