Što biste učinili da jednog dana nestane vaš pas, član obitelji, djetetov najbolji prijatelj, biće koje neopisivo volite? Upravo to se dogodilo jednoj obitelji, koja je punih godinu dana živjela u neizvjesnosti, nadi i tuzi. No ono što je uslijedilo vraća vjeru u čuda i ljubav koja nikad ne prestaje.
Pas Oto nestao je iz dvorišta obiteljske kuće u okolici Dugog Sela bez ikakvog traga. Godina koja je uslijedila bila je ispunjena nadom, brigom i iscrpnom potragom. Obitelj je pregledavala tisuće oglasa, svakodnevno se vozila kilometrima, pokušavajući pronaći bilo kakvu informaciju. Suze djece, osjećaj gubitka i nada da će se pas nekako pojaviti pratili su ih iz dana u dan.
U prosincu prošle godine nepoznati pas pronađen je kako luta i dovezen je u sklonište Šapa azil Bjelovar. Prilikom zaprimanja nije imao čip, pa nije bilo moguće odmah saznati tko mu je vlasnik. Ubrzo je postalo jasno da je riječ o psu koji je naviknut na ljude i djecu, pokazivao je usvojene obrasce ponašanja i tražio ljudsku blizinu.
U skloništu su mu, sasvim slučajno, dodijelili ime Otto, ne znajući da se u svojoj obitelji zvao upravo Oto. Ta podudarnost postala je još jedan emotivan detalj u ovoj neobičnoj priči - slučajnost, ili još jedan znak da je sve trebalo završiti baš ovako.
S obzirom na to da je prije dolaska u sklonište Oto bio dva puta pronađen, udomljen, pa oba puta vraćen - prvo iz loših uvjeta, pa iz još lošijih - azil je odlučio prekinuti taj krug i zadržati ga ovaj put pod svojom skrbi, pruživši mu stabilnost i sigurnost.
U srpnju ove godine kći vlasnice Sonje sasvim je slučajno na Facebook stranici azila vidjela objavu s fotografijama psa Otta. Odmah su prepoznale sličnosti i kontaktirale sklonište.
Budući da pas nije imao čip prije dolaska u azil, sklonište je, radi sigurnosti, zatražilo dokaz da je riječ o istom psu. Vlasnica je tada poslala videosnimku iz vremena prije nestanka, na kojoj pas nakon maženja šapom traži još pažnje - prepoznatljiva navika koju je pas u azilu svakodnevno pokazivao.
Taj detalj bio je presudan. Volonteri u skloništu odmah su prepoznali ponašanje, a sličnost nije ostavljala sumnju - Otto je zapravo Oto, pas koji je prije godinu dana nestao iz svog doma.
Nakon potvrde, organiziran je susret. Pas je odmah reagirao na svoju obitelj, a djeca i mama nisu skrivali emocije. Prepoznali su ga svi, i on njih. Nakon duge godine neizvjesnosti, pas je ponovno bio tamo gdje pripada.
U bjelovarskom azilu Šapa još uvijek čeka mnogo pasa koji nisu imali sreću kao Oto. Oni su možda izgubili dom, ali nisu izgubili povjerenje. Svaki od njih sanja svoj novi početak, toplinu doma i nekoga tko će ih pogledati i reći: “Ti si sada moj.”
Ako razmišljate o udomljavanju, posjetite Šapu i upoznajte pse koji čekaju svoju priliku. Možda se među njima nalazi netko tko će upravo vas gledati kao svog čovjeka. Udomljavanje ne spašava samo život psa, obogaćuje i vaš vlastiti.