Anksioznost kod pasa sve je češća pojava, a njezini uzroci mogu biti brojni, od straha od odvajanja, glasnih zvukova (poput grmljavine i petardi), do promjena u rutini ili neugodnih iskustava iz prošlosti. Iako se neki psi uspješno nose sa stresnim situacijama, drugima je potrebna dodatna pomoć i podrška kako bi se osjećali sigurno i smireno. U nastavku donosimo provjerene načine kako pomoći anksioznom psu.
Prvi korak u smirivanju psa je razumijevanje da nešto nije u redu. Tipični znakovi anksioznosti uključuju:
Ako pas često pokazuje ovakve znakove, vrijedi razmotriti uzrok i početi s koracima za smirivanje.
Psi vole rutinu jer im ona daje osjećaj sigurnosti. Hrana, šetnje i vrijeme za igru trebali bi biti u isto vrijeme svaki dan. Promjene u rasporedu mogu pojačati nesigurnost, osobito kod osjetljivih pasa.
Anksiozni psi često traže kutak u kojem se mogu sakriti i osjećati zaštićeno. To može biti dekica u kutu sobe, kućica ili transportni boks s mekanim jastukom. Važno je da to mjesto bude tiho i bez previše podražaja.
Neki mirisi, poput lavande i kamilice, mogu djelovati umirujuće na pse. Na tržištu postoje i posebni feromonski difuzori i sprejevi koji oponašaju prirodne mirise koje luče kujice dok doje štence, to psima može pomoći da se osjećaju sigurnije.
Također, tiha i monotona glazba može smanjiti stres, posebno tijekom grmljavine ili vatrometa. Postoje čak i glazbeni albumi posebno dizajnirani za pse.
Redovita šetnja, igra i vježbe učenja novih trikova mogu pomoći psu da troši višak energije i smanji napetost. Umorni pas lakše će se opustiti. Interaktivne igračke koje traže koncentraciju mogu također pomoći u odvraćanju pažnje od izvora stresa.
Kad pas pokazuje simptome anksioznosti (npr. cvili, skače po vlasniku), prirodna reakcija je tješenje. Međutim, ako se to radi svaki put, pas može naučiti da to ponašanje donosi pažnju i time ga nesvjesno pojačavati. Umjesto toga, pokušajte ostati smireni i ravnodušni te nagradite psa tek kada se smiri.
Ako znate što izaziva anksioznost kod vašeg psa (npr. ostajanje sam kod kuće), možete ga postepeno navikavati na to. Počnite s kraćim periodima odsustva, bez pozdrava i opraštanja. Kad se vratite, također se ponašajte neutralno. Vremenom produljujte trajanje razdvojenosti.
Ako se anksioznost ne smanjuje, važno je potražiti pomoć veterinara ili psećeg biheviorista. U nekim slučajevima stručnjak može preporučiti terapiju ponašanja, a kod težih oblika i upotrebu prirodnih dodataka prehrani ili lijekova.
Anksioznost se ne rješava preko noći. Ključno je da vlasnik ostane smiren, dosljedan i strpljiv. Psu je potrebna stabilnost i podrška kako bi s vremenom izgradio povjerenje i sigurnost.