Torta koja je postala nematerijalno kulturno dobro Hrvatske, znate li kako se zove?

Imotska torta nije samo slastica. Ona je simbol svečanosti, strpljenja i identiteta Imotske krajine, kolač koji se ne peče "usput", nego s razlogom - za velike trenutke i važne ljude. Upravo zato umijeće njezine pripreme danas nosi posebno priznanje: upisano je u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao nematerijalno kulturno dobro.

Riječ je o raskošnoj torti od prhkog tijesta i bogatog nadjeva od badema, u kojem se isprepliću mirisi cimeta, klinčića, vanilije, oraščića i prošeka, a poseban karakter daje joj liker od maraške. Nekada su se u svakoj imotskoj kući sušile kore limuna, naranči i mandarina, a gorki bademi davali su torti onaj prepoznatljivi miris koji se, kako kažu Imoćani, danas više ne može potpuno ponoviti.

Torta napravljena kao dar caru Franji Josipu

No ono što imotsku tortu čini jedinstvenom nije samo okus, nego i izgled. Njezina zaštitna oznaka je bogato isprepletena gornja korica, često ukrašena cijelim bademima, oblikovana poput krune. Ta je kruna nastala krajem 19. stoljeća, kada je Katina Nikolić, pripremajući tortu kao dar caru Franji Josipu prilikom njegova posjeta Imotskom, odlučila običnu koricu pretvoriti u svečani znak poštovanja.

"Moja none Katina potječe iz jedne bogate imotske obitelji Vučemilović. Kako je imala osmero djece stalno su se neke fešte radile i ona je to bila u mogućnosti. Imotska torta uvijek bila na pijedestalu", ispričala je za HRT njezina unuka, 88-godišnja Maja Nikolić.

I danas je prisutna na obiteljskim slavljima

Zahvaljujući Katininim potomcima, torta je danas zaštićena, a Gaby Škeva, jedna od najboljih kuharica u Imotskom, desetljećima se borila da se ovo umijeće prepozna i zaštiti te da imotska torta dobije status koji zaslužuje. 

Iako se vremena mijenjaju, ona je i dalje prisutna na svadbama, krštenjima i velikim obiteljskim slavljima. Nekada je bila statusni dar koji se nosio "u ruke", a i danas se, kako kažu Imoćani, pita - odakle je došla torta i tko ju je poslao.

Imotska torta tako ostaje više od kolača: ona je jestiva povijest, kruna imotskog stola i dokaz da se kulturna baština ponekad najbolje čuva - u pećnici i obiteljskom pamćenju. Cijeli recept za ovu tortu pronađite ovdje.