Zagreb je nedavno dobio autentični filipinsko-azijski fusion fast food restoran - prvi takve vrste u Hrvatskoj. Kusina Filipino smjestio se na Iblerovom trgu 10, u podrumu Importanne Galerije, a vodi ga 32-godišnji Filipinac Don Emmanuel de Vera, fotograf koji je svoju strast prema kuhanju pretvorio u ozbiljan i vrlo osoban projekt.
Don u restoranu radi - sve. Kuha, poslužuje, razgovara s gostima i uz svako jelo donosi i priču. Upravo te njegove crtice iz filipinske kulture i gastronomije iskustvu daju dodatnu dimenziju. Ne dolazite ovdje samo jesti - dolazite učiti, slušati i osjetiti komadić ove daleke otočne zemlje.
Riječ je o restoranu u sklopu shopping centra pa u njemu vlada vrlo ležerna atmosfera, a ima oko 20 sjedećih mjesta, od kojih su gotovo sva bila popunjena na dan kada sam ih posjetila, taman u vrijeme ručka - što dovoljno govori o interesu.
Filipinska kuhinja stoljećima je bila pod snažnim utjecajem kolonizatora - od Španjolske i SAD-a do Japana. Ta mješavina kultura oblikovala je gastronomiju Filipina u jedinstvenu kombinaciju slatkog, slanog, kiselog i pikantnog. Riža je temelj mnogih jela, a začini, ocat, soja, limeta i češnjak česti su protagonisti na tanjuru.
Ako vam filipinska kuhinja nije poznata - nema razloga za brigu. Jelovnik u Kusini Filipino sadrži fotografije nekih najpoznatijih jela, a uz svako je detaljno objašnjeno što sadrži i kako se priprema. To je mali, ali vrlo važan detalj koji olakšava izbor.
Na jelovniku se nalazi tridesetak azijskih i filipinskih jela. Predjela stoje između 2 i 7 eura, glavna jela s rižom od 8.50 do 11 eura, wok jela 10 i 11 eura, mesna jela između 10 i 11.50 eura, filipinska juha od rakova i kukuruza 6.50 eura, tjestenine 10 i 11 eura, a deserti između 3 i 5.50 eura. Sve u svemu, vrlo pristupačno za centar grada.
Željela sam probati što više toga pa sam naručila tri predjela - lumpia, siomai i gyoze. Lumpia su hrskave proljetne rolice punjene začinjenim mesom i povrćem, poslužene sa slatko-kiselim umakom. Dobije ih se 5 komada i koštaju 4.50 eura.
Najjednostavnije rečeno - mali mesni burek, samo još bolji. Lagano pikantne, savršeno začinjene i pomalo masne, ali u onom najboljem, neodoljivom smislu. Umak je više sladak nego kiseo, no upravo se ta slatkoća savršeno nadopunjuje s blagom ljutinom rolica. Teško je stati na samo jednoj.
Zatim sam naručila siomai, male knedle od svinjetine pržene u dubokom ulju, poslužene s umakom od soje i limetom te kombinacijom ljutog češnjaka i luka sa strane. U porciji ih se dobije 5 i koštaju 4.50 eura.
Ritual jedenja je pola doživljaja: prvo iscijedite limetu preko hrskave knedle, zatim je umočite u umak od soje, a po želji dodate i malo ljutog češnjaka (kojeg sam, na Donovo upozorenje, ipak preskočila, jer je bio dosta ljut). Za razliku od lumpia, siomai nisu izrazito ljuti, ali su bogato začinjeni, hrskavi izvana i sočni iznutra. Vrlo zanimljiva kombinacija tekstura i okusa.
Iako su tradicionalno japanske, gyoze ovdje dolaze u nešto drugačijem izdanju - uz filipinski umak na bazi octa. "Najbolja stvar koju su nam Japanci ostavili kada su nas kolonizirali", našalio se Don dok ih je donosio na stol.
U porciji se dobiju četiri komada po cijeni od 6 eura. Sočnije su i punijeg okusa od mnogih verzija koje sam probala drugdje, a ocat u umaku dolazi snažno do izražaja i daje im poseban, karakterističan potpis. Sve u svemu, tri predjela i više su nego dovoljna za pošteno se najesti, a i cijene su korektne.
Iako se Kusina Filipino konceptualno svrstava u fast food, doživljaj je daleko od "brzog i usputnog". Ovdje se jede polako, uz razgovor, objašnjenja i smijeh. Donova energija i autentičnost jednako su važan dio iskustva kao i sama hrana i stvarno si daje truda da se svaki gost osjeća dobrodošlo i ugodno.
U gradu u kojem azijska scena polako raste, Kusina Filipino otvara vrata kuhinji o kojoj se dosad gotovo i nije govorilo. Filipinska gastronomija možda nam je nova, ali nakon ovog posjeta jasno je da ima itekako što za ponuditi - od hrskavih zalogaja do kompleksnih, kiselkasto-pikantnih umaka koji ostaju u sjećanju.