Razgovori o mentalnom zdravlju sve su češći i to je pozitivan pomak. No postoji jedan oblik depresije o kojem se i dalje premalo govori: visoko funkcionalna depresija.
"Riječ je o depresiji blažeg intenziteta", rekla je psihologinja Alison Sutton za portal Mamamia.
"Osobe koje je imaju i dalje obavljaju svakodnevne obaveze - ustaju iz kreveta, odlaze na posao, održavaju odnose i društvene kontakte. No istovremeno nose unutarnji teret sličan simptomima teške depresije."
Takve osobe tijekom vremena razviju razne mehanizme za suočavanje s emocijama.
"Nauče kako 'progurati' dan, skrivajući što zapravo osjećaju, često kroz pretjerani rad, ugađanje drugima ili humor", dodaje.
Jedan od najvećih izazova kod prepoznavanja ove vrste depresije jest to što mnogi ljudi ni ne shvaćaju da je imaju i često ne traže pomoć, pa je teško procijeniti koliko je zapravo česta, ističe Sutton.
Ako se ne liječi, mogu se razviti ozbiljniji problemi, poput poremećaja spavanja, kroničnog umora, ovisnosti ili razvoja teže depresije. "S vremenom osoba može imati i poteškoće u emocionalnom povezivanju jer stalno potiskuje svoja prava osjećanja", upozorava.
Prvi korak prema oporavku najčešće je otvoriti se. To može biti razgovor s profesionalcem, ali i s bliskom osobom kojoj vjeruju.
"Depresija bez ikakve podrške s vremenom postaje neizdrživa. Simptomi se mogu pogoršati i dovesti do sagorijevanja, što je često posljedica mentalne i emocionalne iscrpljenosti izazvane stalnim 'guranjem kroz dan'", dodaje Sutton.
Kako biste na vrijeme prepoznali problem, donosimo nekoliko suptilnih znakova visoko funkcionalne depresije koji često prođu nezapaženo.
Najčešći znak je osjećaj iscrpljenosti i niske razine energije. Ako primijetite da je voljena osoba stalno umorna i izbjegava društvo, pokušajte započeti nježan razgovor. "Nekad je teško odmah pričati o dubljim emocijama, ali možete započeti pitanjem o spavanju ili energiji, poput: 'Reci mi, zašto si ovih dana tako iscrpljen/a?'", savjetuje Sutton.
"Ponekad ljudi jednostavno ne izgledaju kao inače. Nešto vam djeluje drugačije, iako možda ne možete točno reći što. Možda stalno nose istu odjeću ili zanemaruju njegu. Ne mora biti ništa drastično", kaže psihologinja.
Važno je biti obazriv pri razgovoru o promjeni izgleda. "Naravno, nemojte im reći da izgledaju umorno – to može zvučati uvredljivo." Umjesto toga, predložite zajedničku šetnju ili kavu. "Stvorite siguran prostor. Taj mali korak može biti dovoljan da se osoba počne otvarati o svojim osjećajima."
"Još jedan važan znak je stalni pesimizam i negativan pogled na svijet. Možete čuti rečenice poput: 'Koji je smisao?' ili 'Ništa se neće promijeniti, pa se neću ni truditi'", pojašnjava.
To se može očitovati kroz šale na vlastiti račun ili stalno umanjivanje vlastite vrijednosti. "Teško je to prepoznati, osobito ako je to prisutno već dugo, tada se često doživljava kao dio osobnosti."
Sutton savjetuje da ne odgovarate "toksičnom pozitivnošću". "Nemojte osporavati njihove osjećaje, nego pokažite znatiželju i recite nešto poput: 'Što se dogodilo da se ovako osjećaš u posljednje vrijeme?'"
"Česta je i razdražljivost, napetost ili sitne promjene raspoloženja. Osoba može lako planuti ili postati preosjetljiva. Mnogi to pogrešno tumače kao loše raspoloženje, no to može biti znak emocionalne iscrpljenosti", objašnjava psihologinja.
Teško je ne shvatiti takvo ponašanje osobno. "Pokušajte odgovoriti suosjećanjem, recite nešto poput: 'Imaš li loš dan?' umjesto da reagirate obrambeno. Tako ćete smanjiti napetost i stvoriti prostor za mirniji razgovor."