STEPHEN King autor je brojnih sjajnih horor romana, što je općepoznata činjenica. Njegov prvijenac bila je "Carrie", nakon koje je uslijedio "Salem's Lot", a onda je 1977. stiglo "Isijavanje" i učvrstilo njegov status kralja žanra. I danas se smatra jednim od njegovih najboljih djela, pogotovo ako se usredotočimo isključivo na horor.
"Isijavanje" majstorski spaja psihološki i nadnaravni užas, a napetost proizlazi upravo iz dvosmislenosti - čitatelj, baš kao i likovi, često nije siguran što je stvarnost, a što se događa u nečijoj glavi. Priča prati pisca u kreativnoj krizi koji prihvaća posao zimskog nadzornika u zabačenom hotelu, nadajući se da će u izolaciji prevladati spisateljsku blokadu. No, sa sobom dovodi suprugu i sina, a ukleti hotel polako počinje utjecati na njegovo mentalno zdravlje.
Rezultat je roman koji se čita u dahu i s punim pravom nosi status klasika. Pronaći horor knjige koje ga nadmašuju rijetkost je, ali nije i nemoguće, kako pokazuju sljedeći primjeri, piše Collider.
Frankenstein; ili, Moderni Prometej (1818.)
Iako je lakše reći samo "Frankenstein", puni naslov romana Mary Shelley prilično je dojmljiv. Knjiga je stara više od 200 godina, no i danas je iznimno čitljiva i zanimljiva kao jedno od djela koja su definirala znanstvenu fantastiku i horor.
Njezina starost i bezvremenska kvaliteta ključni su razlozi zašto se "Frankenstein" ističe kao temeljno djelo žanra, daleko ispred svog vremena. Riječ je o gotičkom hororu s premisom koja je danas svima poznata: znanstvenik Victor Frankenstein pokušava oživiti biće sastavljeno od dijelova mrtvih tijela. Kad u tome uspije, užasnut svojim stvorenjem, on ga napušta.
Stvorenje, odbačeno i samo, kreće u osvetu protiv svog tvorca. Stvari postaju neuredne i neizbježno tragične.
Posebnu vrstu jeze i straha izaziva neizvjesnost oko toga s kime suosjećati i treba li uopće tražiti krivca za sve što se događa. Zbog slojevite analize ljudskosti i morala, "Frankenstein" je postao obavezna lektira, a složena moralna pitanja daju mu prednost. To je drugačija vrsta napetosti od one u "Isijavanju", ali jednako pridonosi trajnoj kvaliteti i uspjehu ovog remek-djela.
Kuća listova (2000.)
Opisati roman "Kuća listova" Marka Z. Danielewskog izazovan je zadatak. U najjednostavnijim crtama, priča prati obitelj koja se useljava u kuću koja se čini normalnom, sve dok mjerenja ne pokažu da je iznutra nekako veća nego izvana. To je tek početak, jer kuća počinje otkrivati nove sobe i hodnike, sugerirajući da je njezin unutarnji prostor možda beskonačan.
Pokušaji da se dokumentiraju jezivi prostori unutar kuće zabilježeni su u dokumentarcu "The Navidson Record". Većinu bilješki o tom dokumentarcu ostavio je slijepi starac Zampanò, koji je umro istražujući cijeli slučaj. Njegove zapise pronalazi mladić Johnny Truant i pokušava ih sastaviti, no pritom i sam počinje gubiti razum.
Priča se dodatno komplicira kroz pisma Johnnyjeve majke iz psihijatrijske ustanove te kroz bilješke neimenovanog urednika koji je pokušao sastaviti sve te fragmente. Zbog višestrukih pripovjedača, font se neprestano mijenja, a formatiranje stranica postaje divlje i nepredvidivo. Svi ti elementi zajedno čine je jedinstvenom i krajnje jezivom knjigom.
Ono (1986.)
Još jedna kolosalna horor knjiga, "Ono" Stephena Kinga, nije toliko eksperimentalna kao "Kuća listova", ali je i dalje spremna odvesti čitatelja na neka vrlo neobična mjesta. Iako se drži konvencija romana, King se ovdje poigrava s više narativnih linija i vremenskih skokova, uspijevajući ih održati više-manje suvislima.
Priča se ne može pratiti kao većina drugih Kingovih romana; usporedba bi bila kao da se spoje "Isijavanje" i njegov nastavak "Doktor Sleep", uz dodatak opsežne pozadinske priče. Naime, "Ono" prati grupu djece koja se suočava s demonskim entitetom, a zatim se ponovno okupljaju kao odrasli 27 godina kasnije kako bi ga porazili jednom zauvijek.
Struktura je posebno zanimljiva jer se obje vremenske linije odvijaju istovremeno, umjesto da se prvo ispriča djetinjstvo, a zatim odrasla dob. Kroz roman su umetnuti i detalji koji daju više informacija o glavnom zlikovcu i gradiću Derryju.
"Ono" se može cijeniti i kao samostalno djelo, kao jedan od najambicioznijih i najjezivijih horor romana svih vremena. Osim toga, nudi mnogo više od samog horora; elementi odrastanja iznimno su snažni, a knjiga je povremeno i iznenađujuće emotivna. Bez sumnje, ovo je jedna od Kingovih najvećih, a vjerojatno i najboljih knjiga.