31. SRPNJA 1987. godine u kinima je premijerno prikazan horor Izgubljeni dječaci (The Lost Boys), klasik koji je potpuno preokrenuo pravila tadašnjeg podžanra vampirskih filmova. U rukama redatelja Joela Schumachera klasični mit o vampirima dobio je novu estetiku: mlade buntovnike s motorima, gitarama, Ray-Ban sunčanim naočalama i nepodnošljivom privlačnošću.
Bio je to film u kojem su vampiri prestali biti gotički aristokrati iz Transilvanije i postali cool tinejdžeri koji piju krv, voze motore i izlaze na koncerte. Publika ga je obožavala, kritika je bila zatečena, a rezultat je bio kultni status koji traje i desetljećima kasnije.
Radnja prati braću Michaela i Sama Emersona, koji se s majkom sele u obalni gradić Santa Carlu. Na prvi pogled grad izgleda kao surferski raj pun zabave, rocka i sajmova. No, brzo postaje jasno da nešto nije u redu jer građani misteriozno nestaju.
Michael se zaljubljuje u tajanstvenu djevojku Star, ali uskoro otkriva da je njezin krug prijatelja – predvođen karizmatičnim i zastrašujućim Davidom (Kiefer Sutherland) – zapravo klub vampira. Dok Michael počinje pokazivati znakove vlastite transformacije, njegov mlađi brat Sam uz pomoć braće Frog, lokalnih klinaca opsjednutih vampirima, pokušava spasiti i njega i grad.
Za razliku od tmurnih horora sedamdesetih, Izgubljeni dječaci kombinirali su mladenačku buntovnost, pop-kulturu, glazbu i humor s krvavim vampirskim elementima. Vampiri su odjednom imali stil, energiju i seksepil, a film je izgledao kao da je nastao pod neonskim svjetlima videospotova iz ere MTV-ja.
Redatelj Joel Schumacher udahnuo je hororu mladalačku privlačnost. Film je izgledao kao da su se Izgubljeni dječaci iz Petra Pana preselili u Kaliforniju i dobili očnjake.
U glavnim su se ulogama pojavili Jason Patric kao Michael i Corey Haim kao Sam. Corey Feldman u ulozi Edgara Froga, samozvanog lovca na vampire, bio je posebno zabavan i upečatljiv.
No, najviše pažnje privukao je Kiefer Sutherland kao David, vođa vampira, čiji se lik i danas smatra jednim od najkarizmatičnijih vampira u povijesti filma.
Glazbena podloga filma – s pjesmama poput Cry Little Sister i People Are Strange – bila je savršen spoj melankolije i drame, a vizualna estetika (kožne jakne, naočale, odjek glam rocka i gotike) stvorila je prepoznatljiv vizualni identitet filma koji su mnogi kasnije pokušavali imitirati.
Film je postao jedan od prvih horora koji je bio namijenjen tinejdžerskoj publici, ali se pritom nije odrekao mračne i krvave atmosfere. Njegova sposobnost da spoji zabavu, strah i stil osigurala mu je kultni status koji traje sve do danas.
Izgubljeni dječaci postali su temelj modernih tinejdžerskih vampirskih filmova i serija. Prije Sumraka, Buffy i True Blooda, tu su bili vampiri koji izgledaju kao rock zvijezde i koji više ne spavaju u lijesu, nego u napuštenom hotelu punom grafita.
Film je 2000-ih dobio dva nastavka objavljena izravno na DVD-u, ali nijedan nije dosegnuo status originala. Ono što je ostalo jest naslijeđe, utjecaj i bezvremenska privlačnost filma koji je vampirski film približio novoj generaciji.