NA DANAŠNJI dan, 10. travnja 1957. godine, u američka kina stigao je jedan od najvažnijih filmova u povijesti sedme umjetnosti, 12 gnjevnih ljudi (12 Angry Men), redateljski prvijenac legendarnog Sidneyja Lumeta.
Riječ je o psihološkoj drami koja se gotovo u cijelosti odvija unutar jedne prostorije, no unatoč ograničenom prostoru i gotovo nikakvoj akciji, uspjela je ostaviti neizbrisiv trag na filmski svijet te ostati aktualna i više od šest desetljeća nakon premijere.
Film započinje završetkom suđenja mladiću iz siromašne četvrti, koji je optužen za ubojstvo. Pred porotnicima je samo jedna zadaća, a to je donijeti presudu. Ako se svih dvanaest porotnika složi da je kriv, mladić će biti osuđen na smrtnu kaznu.
Na prvi pogled sve djeluje jasno i nedvojbeno. Većina porotnika želi glasati da je kriv, no jedan muškarac, porotnik broj 8, kojeg tumači Henry Fonda, protivi se tome. Ne zato što je uvjeren u nevinost optuženika, već zato što smatra da nije razumno donijeti smrtnu presudu bez temeljite rasprave i preispitivanja dokaza.
Kroz razgovor i postupno razotkrivanje osobnih predrasuda, film uvodi gledatelja u napetu psihološku i moralnu dramu. Svaki porotnik postaje složena osoba s vlastitim razlozima, traumama i uvjerenjima.
12 gnjevnih ljudi temelji se na istoimenoj televizijskoj drami iz 1954. godine, no upravo je filmska verzija pod režijom Sidneyja Lumeta postala kultna.
Sniman gotovo isključivo unutar jedne sobe, film je primjer kako se napetost može stvoriti bez potrebe za spektaklom. Lumet koristi zatvoren prostor kako bi pojačao osjećaj klaustrofobije, pritiska i emocionalne napetosti, dok se kamera sve više približava licima likova kako radnja odmiče, čime se dodatno ističu njihove unutarnje borbe.
Jedan od ključnih elemenata uspjeha filma jest snažna glumačka postava, predvođena Henryjem Fondom, koji je osim glavne uloge bio i producent filma. Uz njega, istaknuli su se i glumci poput Leeja J. Cobba, E. G. Marshalla, Jacka Wardena i Martina Balsama. Svi su oni portretirali likove s uvjerljivom dozom realizma, nesavršenosti i karakterne dubine, čime su publici omogućili da se poistovjeti s raznim stajalištima.
Premda film 12 gnjevnih ljudi nije postigao komercijalni uspjeh u trenutku izlaska, s vremenom je stekao status klasika i često se spominje kao jedan od najboljih filmova svih vremena. Nominiran je za tri Oscara, za najbolji film, režiju i adaptirani scenarij, ali nije osvojio nijedan jer ga je u svim kategorijama pobijedio Most na rijeci Kwai.
Posebno je zanimljivo kako film i danas izaziva interes mlađih generacija jer obrađuje teme koje su itekako aktualne, poput rasizma, klasnih podjela i nepravde u pravosudnom sustavu. 12 gnjevnih ljudi podsjeća nas koliko je važno slušati, razmišljati i ne donositi zaključke na temelju prvog dojma.
Film je također poslužio kao inspiracija brojnim adaptacijama i preradama diljem svijeta, uključujući rusku verziju Nikite Mihalkova iz 2007. Njegova jednostavna struktura omogućuje reinterpretacije u različitim kulturnim kontekstima, što svjedoči o njegovoj općeljudskoj vrijednosti.