KADA se biraju najbolji filmovi kultnih redatelja, Ridley Scott gotovo uvijek zauzima jedno od prvih mjesta. Njegova filmografija doista je impresivna - Alien, Blade Runner, Gladijator, Black Hawk Down i Thelma i Louise samo su neki od naslova koji su obilježili njegovu karijeru. Ipak, odgovor na pitanje koji mu je film najdraži mnoge bi mogao iznenaditi.
Ridley Scott rođen je na sjeveroistoku Engleske. Studirao je na Royal College of Art u Londonu, gdje je pomogao osnovati filmski odjel. Nakon diplome 1963. godine zaposlio se na BBC-ju, a kasnije je s bratom Tonyjem osnovao vlastitu produkcijsku kuću.
Zajedno su snimili niz prepoznatljivih televizijskih reklama, među kojima i slavnu reklamu za kruh Hovis. Krajem 1970-ih Ridley je dobio priliku režirati svoj prvi dugometražni film – povijesnu dramu The Duellists.
Debitantski film donio mu je nagradu u Cannesu, a Scott je planirao nastaviti snimati povijesne drame. No, sve se promijenilo nakon što je pogledao Ratove zvijezda Georgea Lucasa. Film ga je toliko oduševio da je odlučio okušati se u znanstvenoj fantastici i radu sa specijalnim efektima. Rezultat te odluke bio je kultni svemirski horor Alien iz 1979., koji je postigao ogroman financijski uspjeh i osvojio Oscara za vizualne efekte.
Uspjeh Aliena otvorio mu je vrata za novi projekt - tri godine kasnije snimio je Blade Runnera s Harrisonom Fordom. Danas se taj film smatra jednim od najvećih znanstveno-fantastičnih ostvarenja svih vremena. Tijekom sljedećih desetljeća Scott je nastavio nizati uspjehe u različitim žanrovima, od filma ceste Thelma i Louise, preko Oscarom nagrađenog spektakla Gladijator, do kriminalističke drame American Gangster.
Unatoč brojnim blockbusterima, Scottov najdraži film je njegov prvi filmski projekt - kratki film Boy and Bicycle koji je snimio još kao student početkom 1960-ih.
"Boy and Bicycle je moj omiljeni film. Koštao je samo 65 funti", rekao je za Letterboxd, prenosi Far Out Magazine. "Pohađao sam izvrsnu umjetničku školu Royal College of Art i u jednom ormariću sam pronašao kutiju na kojoj je pisalo Bolex, bila je to 16mm kamera."
Prisjetio se i kako je sve počelo: "Uzeo sam kameru i odnio je voditelju odjela te ga pitao mogu li je posuditi za uskršnje praznike. On je odgovorio: 'Za što ti treba?' Rekao sam da želim snimiti film. Odgovorio je da kameru mogu dobiti samo ako imam scenarij. Lagao sam da ga imam i tek tada ga napisao."
Inspiraciju za film je pronašao u modernističkom književnom klasiku: "U to sam vrijeme bio fasciniran Joyceovim Uliksom, jer je Joyce vrlo vizualan pisac. Napisao sam priču o dječaku koji odluči izostati s nastave i misli da će imati dan pun slobode, ali na kraju samo luta i skriva se, u strahu da ga netko ne vidi. Priča je jednostavna, ali bila je potrebna struja svijesti."