13. KOLOVOZA 1967. godine u američkim je kinima premijerno prikazan Bonnie i Clyde, kriminalistički film Arthura Penna koji je iz temelja promijenio način na koji Hollywood pripovijeda priče o zločinu, nasilju i ljubavi. Inspiriran stvarnim likovima Bonnie Parker i Clydea Barrowa, film je spojio romantičnu dramu, akciju i šokantno realistične prizore nasilja na način dotad neviđen u američkom kinu.
Odmah po izlasku izazvao je kontroverze zbog eksplicitnih scena i moralne dvosmislenosti, ali je ubrzo postao kulturni fenomen koji je obilježio filmsku eru Novog Hollywooda kasnih 60-ih i 70-ih godina.
Radnja je smještena u razdoblje Velike depresije i prati Bonnie Parker (Faye Dunaway), mladu konobaricu koja upoznaje sitnog kriminalca Clydea Barrowa (Warren Beatty). Oboje nezadovoljni svojim životima, kreću u zajednički kriminalni pohod koji se ubrzo pretvara u legendu.
Dok pljačkaju banke i bježe od zakona, postaju sve poznatiji, a istovremeno sve dublje upadaju u spiralu nasilja. Film gradi napetost od romantičnog početka do brutalnog, nezaboravnog završetka koji je tada šokirao publiku.
Warren Beatty kao Clyde Barrow, šarmantan, ali nesiguran vođa. Beatty je ujedno bio i producent filma, što mu je omogućilo veliku kreativnu kontrolu.
Faye Dunaway u ulozi Bonnie Parker donijela je jednu od svojih najpoznatijih izvedbi, kombinirajući ranjivost i odlučnost.
Gene Hackman u filmu se pojavio kao Clydeov brat Buck, ulozi koja mu je omogućila buduće uspjehe. Estelle Parsons osvojila je Oscara za najbolju sporednu glumicu, a mladi Gene Wilder imao je svoju prvu filmsku ulogu, i to u humorističnom segmentu filma.
U vrijeme izlaska Bonnie i Clyde podijelio je kritičare. Neki su ga nazivali neodgovornim zbog prikazivanja nasilja, dok su ga drugi hvalili zbog inovativne režije, montaže i glumačkih izvedbi.
No, nakon nekoliko mjeseci preporuka gledatelja film je postigao veliki uspjeh u kinima, zaradivši više od 70 milijuna dolara uz budžet od oko 2,5 milijuna.
Dobio je 10 nominacija za Oscara, uključujući najbolji film, najboljeg redatelja i najbolje glavne glumce, a osvojio je dvije nagrade – za najbolju fotografiju i najbolju sporednu glumicu (Parsons).
Bonnie i Clyde preoblikovao je američku kinematografiju. Njegov stil montaže, spoj komedije i tragedije, kao i otvoreno prikazivanje nasilja otvorili su vrata filmovima poput Ponoćnog kauboja, Taksista i Paklenog šunda. Legendarna završna scena ostala je jedno od najcitiranijih i najanaliziranijih finala u povijesti filma.
Film je također redefinirao način na koji publika doživljava filmske antijunake – Bonnie i Clyde postali su simbol buntovništva, čak i kada je njihova priča završila krvavo.