GLUMA je umjetnost koja se u svijetu filma neprestano slavi i istražuje, a mnoge izvedbe postaju ikonične zbog svoje iznimne snage. Ipak, jednak kultni status mogu doseći i uloge koje su spektakularno promašene. Da bi loša gluma postala legendarna, mora biti toliko nametljiva i apsurdna da zasjeni cijeli film, a ponekad je toliko loša da postane nenamjerno zabavna i dobra. U nastavku predstavljamo deset najgorih glumačkih izvedbi svih vremena prema portalu Collider.
Iako su Jadnici Toma Hoopera uglavnom hvaljeni, jedna od neospornih mana filma je Russell Crowe i njegova neuvjerljiva interpretacija inspektora Javerta. Crowe je dokazano sjajan glumac, no njegov talent za portretiranje snažnih likova jednostavno se nije prenio na pjevanje u mjuziklu.
Njegove izvedbe Javertovih pjesama variraju od pomalo neugodnih do potpunih promašaja, što je teško shvatiti ozbiljno i ostaje velika mrlja na inače uspješnom filmu.
Uloge zlikovaca dopuštaju glumcima da budu ekscentrični, no izvedba Eddieja Redmaynea kao Balema Abrasaxa u filmu Jupiter u usponu prešla je granicu. Glavni problem su drastične promjene u tonu – Redmayne se prebacuje sa sporih, šaputavih monologa na glasne, agresivne ispade bijesa.
Ti nagli skokovi trebali su lik učiniti pamtljivijim, no postigli su suprotan učinak, čineći njegovu glumu ikoničnom iz potpuno pogrešnih, komičnih razloga.
Jedan od najozloglašenijih primjera nepotizma u Hollywoodu je uloga Sofije Coppole kao Mary Corleone u Kumu III. Iako potječe iz filmske obitelji, gledajući film jasno je da jednostavno nije imala glumačke vještine potrebne za tako važnu ulogu, pogotovo u usporedbi s ostatkom zvjezdane glumačke postave.
Njezina ukočena izvedba narušila je dojam završnog dijela legendarne trilogije. Međutim, kasnije se dokazala kao iznimno talentirana redateljica, baš poput svog oca.
Ponekad suradnja između talentiranog glumca i redatelja jednostavno ne funkcionira. To je bio slučaj s Markom Wahlbergom u trileru Događaj redatelja M. Nighta Shyamalana. Wahlberg, poznat po karizmatičnim i prizemljenim ulogama, potpuno se utopio u neobičnostima Shyamalanovog stila. Rezultat je urnebesno čudna i neuvjerljiva izvedba.
Iako je prequel trilogija Ratova zvijezda s vremenom dobila bolji prijem, izvedba Haydena Christensena kao Anakina Skywalkera u Klonovi napadaju i dalje je predmet kritika.
Njegova mrzovoljna, ukočena i monotona izvedba, uz već ionako loše napisan dijalog, bila je ogromno razočaranje za fanove koji su očekivali moćan prikaz budućeg Dartha Vadera. Iako se popravio u Osveti Sitha, njegove neuvjerljive izjave ljubavi i bijesa u ovom su filmu ostale notorno loše.
Ponekad je dovoljna samo jedna scena da loša gluma postane legendarna. To se dogodilo Darrenu Ewingu u filmu Troll 2, čiji je urlik "Oh my God!" ostao zapisan kao jedna od najgorih izvedbi svih vremena. Nenamjerno savršen spoj komedije, apsurda i katastrofalne glume pretvorio je zastrašujući trenutak u jedan od najsmješnijih u filmu.
Nicolas Cage poznat je po ulogama koje se kreću od briljantnih do potpuno bizarnih. Njegova izvedba u remakeu horora Čovjek od pruća spada u ovu drugu kategoriju.
Svojim pretjeranim pristupom, eksplozivnim reakcijama i maničnim ponašanjem Cage je klasični folk horor pretvorio u nenamjernu komediju. Vrhunac je dosegnut u legendarnoj sceni gdje, dok ga muče pčele, vrišti na način koji je postao viralan i osigurao mu mjesto na ovoj listi.
Biografska drama Najdraža mamice trebala je biti ozbiljan film o šokantnoj istini holivudske dive Joan Crawford. Međutim, urnebesno pretjerana izvedba Faye Dunaway pretvorila je film u kultni klasik bizarne estetike.
Njezina divlja, neuravnotežena gluma toliko je ekstremna da se i danas vodi rasprava je li zapravo užasna ili genijalna. Upravo ta zbunjujuća priroda učinila ju je ikonom, a njezina grandiozna izvedba zauvijek je ušla u povijest filmskih promašaja.
Iako John Travolta ima impresivnu karijeru, njegova je filmografija ispunjena i notorno lošim ulogama. Vjerojatno najozloglašenija je ona u znanstvenofantastičnom promašaju Bojno polje Zemlja, u kojem je glumio zlog vanzemaljca Terla. Zbog čudnog naglaska, nespretnih dijaloga i smiješnog kostima nemoguće ga je shvatiti ozbiljno, a njegova gluma ima kvalitetu školske predstave.
Dok su mnoge loše izvedbe postale ikonične, ona Tommyja Wiseaua kao Johnnyja u filmu The Room kategorija je za sebe. To je legendarno loša gluma koja se prenosi usmenom predajom i tjera gledatelje da se uvijek iznova vraćaju ovom remek-djelu trash filmova.
Teško je pronaći išta što Wiseau radi ispravno – od čudnog izgovora i bizarnih pokreta tijela do zbunjujućih promjena tona. Njegov vrhunac loše glume uvijek će ostati najikoničnija užasna izvedba svih vremena.