29. LISTOPADA 1999. godine u kina je stigao film koji se usudio biti potpuno drugačiji od svega što je Hollywood dotad ponudio. Biti John Malkovich, redateljski debi Spikea Jonzea, nastao prema scenariju Charlieja Kaufmana, bio je istovremeno nadrealan, duhovit, filozofski i krajnje nepredvidiv.
Publika i kritičari u prvi su mah ostali zatečeni - ovo nije bio još jedan film o identitetu ili slavi, već lucidna alegorija o ljudskoj potrebi da pobjegnemo od samih sebe. Rezultat je bio kultni klasik koji je dokazao da se i u suvremenom Hollywoodu može pronaći prostora za filmove koji pomiču granice.
U središtu priče nalazi se Craig Schwartz (John Cusack), neuspjeli lutkar koji radi u bizarnom uredu smještenom na sedmom polukatu poslovne zgrade - toliko niskom da se svi moraju saginjati da bi hodali. Jednog dana, iza ormara otkriva mali tunel koji vodi ravno u glavu glumca Johna Malkovicha.
Craig i njegova kolegica Maxine (Catherine Keener) odlučuju pretvoriti to iskustvo u unosan posao: petnaest minuta unutar tuđe svijesti za dvjesto dolara. Sve se dodatno komplicira kada Craigova supruga Lotte (Cameron Diaz) doživi osobnu transformaciju nakon vlastitog „putovanja“ kroz Malkovichevu svijest i počne sumnjati u svoj identitet.
Film se pretvara u nadrealni vrtlog identiteta, opsesije i moći, u kojem svatko pokušava preuzeti kontrolu - nad drugima, nad slavom, nad samim sobom. Malkovich postaje više od čovjeka: on je metafora za sve ono što želimo, ali što nikada ne možemo biti.
Na površini, Biti John Malkovich funkcionira kao crna komedija, ali ispod apsurda skriva se duboka egzistencijalna drama. Film istražuje pitanja identiteta, želje za slavom i potrebe za kontrolom, u svijetu koji sve češće mjeri vrijednost čovjeka prema njegovoj vidljivosti.
Likovi u filmu ne žele živjeti svoje živote - oni žele biti netko drugi. Kaufman koristi doslovnu mogućnost "ulaska u tuđu glavu" kao metaforu suvremenog narcisizma i društva koje se hrani tuđim životima, emocijama i slavom.
Malkovich, koji glumi samog sebe, postaje svojevrsno ogledalo publike: svi žele njegovu poziciju, ali nitko ne želi njegovu stvarnost.
Spike Jonze u svom je debiju stvorio svijet koji se čini logičnim dok ga gledamo, ali potpuno neuhvatljivim kad ga pokušamo objasniti. Njegov vizualni stil spaja klaustrofobiju s groteskom - niski stropovi, uski prostori i labirinti hodnika postaju fizičke manifestacije psihološke tjeskobe.
Film balansira između sna i noćne more, ali bez gubitka emocionalne istine. Jonze ne ismijava apsurd; on ga prikazuje kao prirodni nastavak stvarnosti. Sve djeluje kao jedno veliko nesvjesno stanje - smiješno, bolno i uznemirujuće iskreno.
Film Biti John Malkovich oduševio je kritičare i dobio tri nominacije za Oscara - za originalni scenarij (Kaufman), režiju (Jonze) i sporednu glumicu (Keener).
Iako nije bio komercijalni hit, postao je inspiracija brojnim autorima koji su kasnije istraživali slične teme - od Vječnog sjaja nepobjedivog uma (Eternal Sunshine of the Spotless Mind) do filma Ona (Her).