Gottlieb Wilhelm Daimler bio je njemački inženjer, izumitelj i industrijalac čije je ime neraskidivo povezano s počecima automobilske industrije.
Sa svojim dugogodišnjim suradnikom Wilhelmom Maybachom Daimler je postavio temelje za razvoj motora s unutarnjim izgaranjem, revolucionirajući prijevoz na kopnu, vodi i u zraku. Njegov rad doveo je do stvaranja prvog motocikla, automobila s četverotaktnim motorom i osnivanja tvrtke Daimler-Motoren-Gesellschaft (DMG), koja je kasnije postala dio današnje korporacije Mercedes-Benz.
Gottlieb Daimler rođen je 17. ožujka 1834. u Schorndorfu, malom gradu u Kraljevini Württemberg, tada dijelu Njemačke konfederacije (danas Njemačka). Bio je sin pekara Johannesa Däumlera i njegove supruge Frederike. Obitelj Daimler živjela je u Schorndorfu generacijama. Već u ranom djetinjstvu pokazao je zanimanje za tehniku i mehaniku.
S trinaest godina Daimler je završio šestogodišnje osnovno obrazovanje u Lateinschuleu. 1848. je započeo nauku kod oružara Hermanna Raithela u Schorndorfu.
Nakon što je završio nauku, odlučio je napustiti oružarstvo i posvetiti se strojarstvu. 1852. godine upisao se u Školu za naprednu obuku u industrijskim umjetnostima u Stuttgartu, gdje je stekao temeljno tehničko znanje. Steinbeis je prepoznao Daimlerov talent i pomogao mu da 1853. dobije posao u tvornici Rollé und Schwilque u Grafenstadenu, u blizini Strasbourga. Tamo je radio na proizvodnji željezničkih lokomotiva i brzo napredovao do pozicije predradnika.
Daimler je nastavio obrazovanje na Politehničkom institutu u Stuttgartu od 1857. do 1859., gdje je produbio znanje o parnim strojevima i njihovim ograničenjima. 1861. godine je otputovao u Englesku, tada smatranu "kolijevkom tehnologije". Radio je u vodećim inženjerskim tvrtkama, uključujući Beyer, Peacock and Company u Manchesteru, gdje je stekao dragocjeno iskustvo s alatnim strojevima i proizvodnim procesima.
Nakon povratka u Njemačku 1863. zaposlio se kao crtač u Geislingenu, a iste godine postao je nadzornik radionice u Bruderhausu u Reutlingenu, gdje je upoznao Wilhelma Maybacha, svog budućeg partnera i ključnog suradnika.
Daimlerova karijera uzela je zamah 1872., kada je postao tehnički direktor tvrtke Nikolausa Augusta Otta, Gasmotoren-Fabrik Deutz, najvećeg svjetskog proizvođača stacionarnih motora. Otto je tada izumio četverotaktni motor s unutarnjim izgaranjem, a Daimler je s Maybachom radio na njegovom usavršavanju. Međutim, nesuglasice s Ottom oko vizije manjih, bržih motora za vozila dovele su do raskida suradnje 1882. Daimler je napustio Deutz i preselio se u Cannstatt, gdje je kupio vilu i pretvorio staklenik u eksperimentalnu radionicu.
U Cannstattu su Daimler i Maybach 1883. patentirali svoj prvi motor na tekuće gorivo (ligroin), koji je mogao postići 750 okretaja u minuti - značajno više od tadašnjih motora. Ovaj motor bio je kompaktan i lagan, idealan za prijevozna sredstva. Godine 1885. uslijedio je revolucionarni trenutak: Daimler je ugradio manju verziju motora u drveni dvokotač, stvorivši prvi motocikl na svijetu, poznat kao Petroleum Reitwagen ("vozilo na petrolej"). Iste godine patentirali su karburator, ključnu komponentu za miješanje goriva i zraka.
Sljedeća prekretnica dogodila se 1886., kada su Daimler i Maybach ugradili motor od 1.5 KS u kočiju, stvorivši prvi četverokotačni automobil koji je dosegao brzinu od 16 km/h. Godine 1887. motor je primijenjen na brodu Neckar i postigao je brzinu od 11 km/h.
Godine 1890. Daimler je osnovao Daimler-Motoren-Gesellschaft (DMG) s Maybachom i investitorima Maxom Duttenhoferom i Wilhelmom Lorenzom. Daimler je umro 6. ožujka 1900. u Cannstattu u dobi od 65 godina.