Cipar je četvrti otok po veličini u Mediteranu. Nalazi se na strateškoj lokaciji u istočnom Sredozemlju, pa nije ni čudo što su se za njega tijekom povijesti vodile mnoge bitke. Na današnji dan 1960. godine otok je proglasio svoju neovisnost i napustio Ujedinjeno Kraljevstvo. Ni petnaest godina kasnije na otoku je započela turska vojna intervencija te je bio podijeljen. Takva je situacija i danas.
Cipar između dvije vatre
Važnost Cipra prepoznali su srednjovjekovni vladari. Preko Cipra moglo se lako trgovati s bogatim zemljama na Levantu i tako puno zaraditi. Znala je to i Venecija, koja je posjedovala otok sve do 1571. godine kad ga je izgubila u korist Osmanskog Carstva. Cipar je idućih tristo godina bio čvrsto u osmanskim rukama.
U drugoj polovini 19. stoljeća Cipar je anektirala Velika Britanija uvidjevši da će se Carstvo ionako ubrzo raspasti. Kontrola otoka pokazala se korisnom tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata, pa je Cipar dobivao povlastice koje je htio.
Nakon neovisnosti - podjela
Do 1960. godine lokalna je vlast vladala de facto samostalno, pa su uskoro počeli pregovori o neovisnosti. Cipar je 16. kolovoza 1960. službeno postao neovisan. U Nikoziji je održana velika svečana ceremonija, popraćena paradama i drugim manifestacijama. Politički vrh činili su grčki predsjednik i turski potpredsjednik, koji su trebali simbolizirati uniju između grčkog i turskog stanovništva na otoku.
Ipak, nakon osamostaljenja počeli su lokalni okršaji, a društvo se počelo segregirati i okupljati u dvije nacionalne frakcije. Situacija je eskalirala kad je 1974. godine na otok stigla turska vojska i okupirala sjevernu polovinu otoka. 160.000 ljudi napustilo je sjeverni teritorij, a oko 50.000 južni.
Danas je otok podijeljen – sjeverni dio priznaje samo Turska, a duž granice postavljene su bodljikave žice i kontrolne točke, gdje je prijelaz jedino moguć. Političke napetosti ne ukazuju na skoro rješavanje problema, pa je budućnost Cipra u ovom trenu nepredvidiva.