Zašto toliko buke oko Grčke? Evo zašto!

GRČKA može bankrotirati unutar eurozone. Ili može bankrotirati izvan eurozone. Ali svakako će bankrotirati.

Robert Jenkins, član Odbora za financijsku politiku Engleske banke, tvrdi da je bankrot Grčke realnost s kojom su se napokon pomirili i politički lideri Europske unije. U analizi koju je napisao za Financial Times Jenkins tumači zbog čega Grčka mora ostati u eurozoni.

Činjenica koju svakako treba imati na umu je sljedeća: izloženost europskih banaka dugu privatnog sektora rubnih zemalja Europske unije (Grčke, Irske, Portugala...) višestruko je veća od javnog duga tih zemalja. Ili jednostavnije rečeno: Nemogućnost Grčke da nastavi plaćati svoje dugove je problem. Nemogućnost grčkih kompanija da nastave plaćati svoje dugove je katastrofa.

Kada bi izlazak Grčke iz eurozone postao realna opcija, građani bi najprije iz banaka povukli svoju ušteđevinu u eurima. Dok još imaju eure, a ne drahme. Nova injekcija nesigurnosti urušila bi financijska tržišta. Nitko u Grčkoj ne bi mogao dobiti kredit. Poslovnice svih banaka zatvorile bi svoja vrata.

Što je banka radila?

Uvođenje nove/stare valute bilo bi praćeno ogromnim stopama inflacije. Javni dug u tom se slučaju iz eura preračunava u drahme. Ali što se događa s privatnim dugom? Jenkins za primjer uzima njemačku banku koja je atenskom ogranku BMW-a dala kredit u eurima. Je li taj kredit i dalje u eurima ili se preračunava u drahme? U slučaju reprogramiranja kredita - na gubitku je banka. Ako kredit ostaje u eurima - u problemu su i kompanija i banka.

Grčke firme, u situaciji u kojoj je Grčka napustila eurozonu i vratila se nacionalnoj valuti, zbog ogromne inflacije neće moći vraćati kredite u eurima. Banke diljem Europe bi se, dakle, našle u situaciji u kojem su im portfelji prepuni loših, nenaplativih kredita.

U sjećanje odmah dolazi kultni skeč iz Top liste nadrealista: "Što je banka radila? Banka je bankrotirala".

U tom trenutku nastaje kaos: "zaraza" se širi izvan Grčke, ušteđevina iz banaka počinje se podizati najprije u Portugalu, zatim i u Irskoj. Sljedeće na udaru su Španjolska i Italija. Kompanije u tim državama svoja sredstva prebacuju na off shore račune, za svaki slučaj. Banke u centralnim državama (Njemačka, Francuska) isključuju sve rubne zemlje EU iz svojih poslova. Kreditne linije nestaju, prestaju sve bankovne transakcije unutar EU i dolazi do potpunog zastoja ekonomske aktivnosti. Lančana reakcija dovodi do gospodarske depresije kojoj se ne nazire kraj.

"Branit ćemo euro pod svaku cijenu"

"Jednom dijelu europskih čelnika ovaj je scenarij bio jasan od samog početka. Drugima je trebalo malo duže da shvate jer su bili fokusirani samo na dug javnog sektora", kaže Jenkins. Rezultat je i promjena političke retorike. Počelo je sa "Grčka neće bankrotirati". Nastavilo se sa "kontroliranim bankrotom", a zatim "bankrotom unutar eura". Poruka koju europski čelnici sada šalju u javnost više se ne referira na bankrot. Umjesto toga ona glasi: "Branit ćemo euro pod svaku cijenu".