TEŠKO je točno definirati koji nas je osjećaj prožimao kad smo gledali kako jedan za drugim u Saboru prisežu ministri nove Vlade: tiha jeza, panika ili podsmijeh?
Dok smo promatrali paradu likova koja je pobjedonosno ustajala sa svojih stolica i predstavljala se hrvatskoj javnosti, a zatim još trijumfalnije međusobno se rukovala, imali smo osjećaj kao da nas je netko dobro nasamario.
Kako je moguće da ljudi koji su protekle četiri godine tako loše funkcionirali u Vladi dobiju povjerenje za novi mandat? Kako je moguće da ljudi koje se prozivalo zbog kriminala, korupcije, nesposobnosti, pa i čistog idiotluka, dobiju priliku ponovno se isceriti u lice hrvatskoj javnosti, naslađujući se s onime što će raditi do idućih izbora? No još je naivnije pitanje: zašto je Ivo Sanader, navodno tako vješt i spretan političar, opet svoj kabinet napunio nesposobnim ministrima?
Ivo Sanader - bez konkurencije najbolji igrač općinske lige
To pitanje ne postavljaju samo Sanaderovi kritičari, nego i njegovi dojučerašnji apologeti, među njima i oni koji čak i danas ne pišu da je Sanader umjesto u Vukovar išao u Veronu, već "umjesto na jednu komemoraciju u Hrvatskoj", otišao na "neki skup u inozemstvu". Svi oni otvoreno se iščuđavaju nad činjenicom da je Branko Vukelić iz gospodarstva prešao u obranu, Berislav Rončević iz obrane u unutarnje poslove, da su fotelje zadržali Ana Lovrin i Damir Polančec, kao da je to nešto nad čime premijer Sanader nije imao nikakve ingerencije. Kao da mu je te likove netko nametnuo, a on s njima nije imao nikakve veze. I kao da premijer ne zna koliko su svi oni, uključujući i Ivicu Kirina, nesposobni.
Upravo suprotno. Sanader, kao "vješt i spretan političar", vrlo dobro zna zbog čega je sve te likove zadržao u Banskim dvorima. Prvi je razlog onaj kojeg su mnogi konstatirali već u prve četiri godine mandata: Sanader želi biti okružen nesposobnjakovićima jer u tom društvu on izgleda moćniji, upečatljiviji, sposobniji. Nešto poput ocvalog prvoligaškog centarfora u općinskoj ligi: dok svi bezglavo trčkaraju uokolo, on jednim udarcem u rašlje oduševi publiku. I novine zabilježe da je on, "bez ikakve konkurencije", najbolji igrač na terenu.
Žrtveni janjci
No, ta fora samo je jedan razlog zbog kojeg u Vladi još uvijek sjede ti pajaci. Drugi su mnogo važniji. Naime, svi oni Sanaderu trebaju u ulozi žrtvenih janjaca. Trebaju mu da se javnost zabavlja Kirinovim maloumnim gafovima, da debatira o tome je li Vukelić Jugoslaven ili shizofreničar (a ne lopov), da se pita je li Rončević doista šarlatan ili se samo takvim uspješno predstavlja...
Dok se po tim ministrima pljuje, ispisuju dušebrižnički komentari, brusi oporbenjačka mudrost i snimaju filmići za You Tube, istovremeno se zamagljuju mnogo veći problemi: kamo ide novac iz proračuna, kako se krpaju proračunske rupe, kako teče privatizacija, koliki je vanjski dug, kako se primjenjuje ZRP, ima li plina i pošto je benzin... Jasno, skriva se i odgovor na pitanje otkud Sanaderu satovi, tko je Maestro, gdje je novac iz Brodosplita, tko je platio predizbornu kampanju i još milijun mnogo važnijih pitanja.
Po sličnoj matrici godinama funkcionira, primjerice, američki predsjednik George W. Bush. Dok se mediji naslađuju njegovim idiotarijama i lapsusima, američke korporacije na Bushovim ratovima zarađuju milijarde. Na domaćoj sceni, svi se rugaju bolesnim akrobacijama Zdravka Mamića, umjesto da dobiju odgovor na pitanje kako ulazi novac u Dinamo, kako izlazi, koliko u transferu dobiju igrači, koliko klub, a koliko sam Mamić, te zašto direktor Dinama jednom proda Eduarda iako se kune da neće, a ne proda Modrića iako se kune da hoće. I naravno, strašno smo zabrinuti činjenicom da Milan Bandić psuje, urla, laže i trči na Sljeme, dok se gradski proračun ruši, a Zagreb se našao u raljama građevinske (i svake druge) mafije.
Što poluintelekti zaseru, premijer će ispraviti
Sanader voli poluintelekte, jer se po njima pljuje dok se premijera u njegovoj mudrosti štedi. Ako oni nešto zaseru, premijer će ispraviti. Oni će šutjeti i trpjeti, bez pogovora gurnuti glavu u giljotinu da spase premijera, a on će ih u svojoj milosti zaštiti i podviti pod svoje skute. Zato je Kirin do zadnjeg trenutka bio tu, zato su u Vladi ostali Vukelić (s teretom Brodosplita, KIM-a, kupovine mandata na lokalnim izborima) i Rončević i Lovrin, jer je uz njih lakše skrenuti pažnju s Kalmete, Šukera, Polančeca, Dropulićke i drugih "sposobnih" ministara. Nažalost, u zemlji gdje su oni sposobni, bolje je biti nesposoban.
Konačno, ovu Sanaderovu vladu najbolje bi bilo okarakterizirati kao idealnu mješavinu lukavih manipulatora i izmanipuliranih poslušnika. Zbog svega toga, među onim pomiješanim osjećajima koji su nas prožimali dok smo promatrali nove ministre, sve manje dominira podsmijeh (jer to više nije smiješno), polako nestaje i tiha jeza, a sve jače nas obuzima panika. Bit će to najduže četiri godine u našim životima.
Tomislav Klauški
Foto: Index