"ZAGREBAČKI autobusni kolodvor najveći je i najmoderniji kolodvor u ovom dijelu Europe, koji svojim korisnicima omogućuje brz i siguran prijevoz". Ovo je rečenica koja se može pročitati na službenim stranicama Autobusnog kolodvora Zagreb (AKZ), tvrtke podružnice Zagrebačkog holdinga.
Da nije žalosno, bilo bi smiješno. Svakome tko se uputi na zagrebački Autobusni kolodvor već pri ulasku u glavnu zgradu bit će jasno da se ne radi o "najmodernijem kolodvoru u ovom dijelu Europe".
Derutni zidovi, popucale granitne ploče, nepropisno namotani električni kablovi, godinama neoprana stakla, neispravna automatska klizna vrata, prljavština po kutovima, sustav kontrole putnika koji već četiri godine stoji neiskorišten, samo dijelom oličene fasade, tek su neki od detalja koji se mogu vidjeti, a gotovo nevjerojatno zvuči podatak da se više od 100 tisuća kuna mjesečno troši na uređenje i čišćenje objekta.
AKZ je utemeljen 1961. godine, a sadašnji izgled poprimio je 1987. godine kada je izgrađena nova kolodvorska zgrada s pripadajućim terminalima i to pred Univerzijadu u Zagrebu. Od tada pa sve do danas Autobusni kolodvor nije prošao kroz značajnije renoviranje unatoč tome što kroz njega godišnje prolaze stotine tisuća ljudi.
Nažalost, autobusni kolodvori obično su ogledala gradova i predstavljaju prvi dojam putnika koji dolaze u novu sredinu, a kako iz Turističke zajednice grada Zagreba u posljednje vrijeme sve više rade na promociji glavnog grada Hrvatske kao novog i atraktivnog odredišta srednje Europe, posao im je dodatno otežan kada se prigodom izlaska na perone Autobusnog kolodvora moraju suočiti s prljavštinom koja nikako ne priliči europskom imidžu Zagreba.
Ilko Ćimić
Video: Tomislav Brdjanović