Venecuelanski terorist Šakal žali što nije mogao odgajati svoju djecu, a ne zbog ljudi koje je pobio

CARLOS "Šakal", venecuelanski terorist koji se posljednjih 17 godina nalazi iza rešetaka žali što nije mogao odgajati svoju djecu, osim najmlađeg i to do njegove pete ili šeste godine, piše Daily Telegraph.

Carlos javnost uvjerava kako još uvijek ima borbeni duh, no žao mu je što više nema kontakt sa bivšim panamskim diktatorom Manuelom Noriegom, s kojim je bio u zatvoru u Parizu.

U telefonskom intervjuu za radio Europe 1, marksist i lenjinistički radikalist, pravog imena Ilich Ramirez Sanchez rekao je kako je čudo što je još uvijek živ, a "Šakal" koji je sudjelovao u brojnim operacijama, sljedeći će se mjesec naći na suđenju za bombaške napade koje je u francuskoj izvršio osamdesetih godina.

On je 1997. godine osuđen na služenje doživotne zatvorske kazne zbog ubojstva dva policajca i policijskog doušnika 1975. godine, a rekao je kako se kaje samo zbog jedne stvari, žao mu je što je žrtvovao obiteljski život, i što je većinu vremena bio odsutan muž i otac.

Nada se oslobođenju, želi posjetiti grob Simona Bolivara

Ramirez Sanchez je kazao i kako je uživao provoditi vrijeme sa Noriegom, koji je u Francuskoj zatvoren zbog pranja novca, no dva su muškarca sad razdvojena. Rekao je kako su poznavali neke iste ljude, razgovarali o prošlosti, kao i sadašnjosti, a krivo mu je što već tjedan dana nije razgovarao sa prijateljem, iako je tražio da budu u istoj grupi.

"Šakal" se nada kako će jednog dana biti oslobođen, uz pomoć "božje milosti i pregovora Venecuele i Francuske", nakon čega bi otišao na uvelike zakašnjeli medeni mjesec, i u Kolumbiji posjetio grob latinsko američke ikone nezavisnosti, Simona Bolivara.

Venecuelanski militant je oženio francusku odvjetnicu Isabelle Coutant-Peyre, dok je bio u zatvoru, a par je imao muslimansku ceremoniju.

U bombaškim napadima prije 30 godina ubijeno 11 i ozlijeđeno više od sto osoba

Rođen 1949. godine, Carlos se istaknuo kada je 1975. njegova skupina u Beču upala u konferencijsku dvoranu u kojoj su se nalazili ministri iz moćnog OPEC naftnog kartela. Tada je zatočio 11 osoba.

Sedmog studenog sudit će mu se zbog sudioništva u ubojstvima i uništavanju vlasništva korištenjem eksplozivnih naprava, za bombaške napade koji su 1982. i 1983. u Francuskoj ubili 11 i ozlijedili više od sto osoba.

Nakon dva desetljeća bijega, konačno su ga 1994. u Kartumu uhvatili agenti francuske tajne službe uz pomoć sudanske vlade