KORONAVIRUS

Hrvati su psihički najteže stradali od korone. Što moramo raditi ako krene drugi val?

Foto: Index/EPA

IAKO je Hrvatska prilično uspješno obuzdala prvi val pandemije covida-19, naši su građani u njemu psihički više stradali od građana drugih europskih zemalja, pokazalo je novo veliko istraživanje koje je proveo tim psihologinja s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Rezultati pokazuju da su naši sudionici ne samo depresivniji, anksiozniji i pod višim razinama stresa u odnosu na usporedne hrvatske podatke prije pandemije, već i da im je psihološko zdravlje narušenije nego sudionicima iz drugih zemalja. Rezultati slični našima dobiveni su samo u istraživanju u Španjolskoj, ističu autori.

Studija je utvrdila da je psihičko zdravlje više narušeno kod žena, kod onih koji su više poštovali mjere izolacije, a posebno kod onih koji su doživjeli više stresnih događaja te ih doživjeli više uznemirujućima. Samci i oni koji nisu živjeli s partnerom u doba izolacije, osobe u lošijim ekonomskim uvjetima te s više doživljenog stresa i depresivnosti doživljavaju svoju kvalitetu života nižom.

Ovdje treba uvažiti činjenicu da istraživanje u Hrvatskoj i ona u drugim zemljama nisu rađena na istim uzorcima. Primjerice, španjolska studija provedena je među studentima.

Također, kod nas je istraživanje provedeno u Zagrebu i okolici tako da je na ispitanike u većini slučajeva djelovao dodatni veliki stresor, a to je potres.

Uzroci: Rat, siromaštvo, potres...

Psihologinja Tanja Jurin, koja je radila na istraživanju, za Index je objasnila da njihovi rezultati pokazuju da je stres kod naših građana ipak viši nego u drugim zemljama čak i ako se gledaju samo oni koji nisu doživjeli potres.

„Ti se rezultati ne razlikuju značajno od rezultata u drugim zemljama, no ipak su veći“, kaže Jurin.

„Mislim da je problem u tome što smo mi siromašna zemlja. Također, na naše zdravlje utječe i to što smo prošli rat. To se jedno gomila na drugo. Drugim riječima, mi smo već načeti. Talijani su, primjerice napisali da su, unatoč svemu što su prošli, psihički spremni na ekonomsku krizu. Ne znam možemo li mi to reći. Ne bismo trebali biti pesimistični, jer ima nešto i u placebo efektu. Dobro je nastojati ostati optimističan kako bismo izvukli neke zdrave snage, no ja se generalno bojim dvije stvari. Prva je da se bojim da nismo spremni za ekonomsku krizu, a druga da se bojim učinka drugog vala. Ne znam koliko će naše psihičko biti narušeno, a onda s njim i fizičko zbog pada psihičkog zdravlja“, zabrinuta je naša psihologinja.

Ističe da su to za sada još uvijek nagađanja, no smatra da sigurno nije tako kako tvrdi ministar, da smo mi otporna nacija.

„Mi smo načeti brojnim stvarima, pogodile su nas brojne teške okolnosti. Naši podaci prikupljeni su s početkom svibnja, a potres je bio 21. ožujka. Dakle, prošla su dva mjeseca od potresa. Svi simptomi akutnog stresa do tada su već trebali proći. No mi i dalje stalno imamo potrese. Jučer smo imali potres. Ljudi su odmah ponovno u šoku. Te dvije stvari su svakako važne. Našem stanju doprinose i ekonomski status i potres“, tumači.

Nekim ljudima u epidemiji je bilo bolje

Neke stvari tijekom pandemije ipak su se dijelu ispitanika promijenile na bolje. Primjerice, desetak posto ispitanika izjavilo je da im se psihičko stanje poboljšalo u odnosu na ono prije pandemije, kako među onima koji su prije imali neke psihičke smetnje, tako i među onima koji nisu. Također, veliki postotak roditelja smatra da im se poboljšala kvaliteta vremena koje su proveli s djecom, a i mnoga djeca su bila opuštenija.

„To su dobri nalazi. Oni, primjerice, pokazuju da su bolje bila djeca koja su tijekom epidemije imala više slobodnog vremena i više ga provodila s obitelji. Ona su bila psihički bolje. To je dobar znak. I inače se često govori o tome kako su djeca previše zatrpana obavezama, kako nisu dovoljno s roditeljima, kako im treba vrijeme u obitelji. Već se duže upozorava da djecu ne treba zatrpavati izvanškolskim aktivnostima, da su i ona i roditelji previše pod stresom. U ovoj epidemiji to se jasno potvrdilo. Kada su nestale te izvanškolske aktivnosti, kada su si djeca bolje rasporedila aktivnosti, kada su i djeca i roditelji mogli malo odspavati, to je stvorilo povoljnu situaciju za njihovu psihu. Tu je stres djece popustio. To su dobre smjernice za budućnost. Ako išta možemo naučiti iz ovih podataka, to je da bismo trebali smanjiti zahtjeve koje postavljamo pred djecu i povećati im mogućnosti da biraju što će raditi“, kaže Jurin.

Naravno, ti isti zahtjevi također predstavljaju stres za roditelje koji uobičajeno djecu razvoze na razne aktivnosti.

„Ljudi ne vide da bi možda bilo bolje, kako za djecu, tako i za njih, da umjesto te jurnjave za izvanškolskim aktivnostima rade nešto drugo da, primjerice, zajedno u miru sjednu u parku i pojedu sladoled“, kaže.

Čak četvrtina zdravih ljudi razvila je psihičke tegobe

Naša psihologinja objasnila je ključne nalaze do kojih je došao tim koji je neslužbeno nazvan Covidovih 13. Ime su im dali studenti koji su s njima radili na projektu. Jedan od razloga je što tim broji 13 psihologinja. Na ideju su došli kada su trebali napraviti video film u kojem će ih sve predstaviti. Naravno, naziv je aluzija na film Oceanovih 13, posljednji iz poznatog Spilebergovog serijala (pogledajte video dolje).

„Došli smo do toga da je ova situacija bila vrlo zahtjevna za brojne ljude. Iako je pandemija bila prvi uzrok, potres je zapravo bio još veći stresor. Najveći broj ljudi više se bojao potresa nego covida-19. Psihičko zdravlje odraslih i djece je stradalo. Ispalo je onako kako smo crno prognozirali, a to je da će oko četvrtine ljudi koji prije nisu imali nikakve psihičke smetnje nakon svega ih imati. To je 25% ljudi koji se muče s nekim psihičkim smetnjama, unatoč tome što smo već prije dosta vremena izišli iz pandemije. Mi smo već u svibnju bili u epidemiološki povoljnoj situaciji, djeca su već mogla ići u školu i sl. Ipak, mi smo u tom razdoblju još uvijek psihički loše“, kaže Jurin.

Najviše su stradale osjetljive skupine

Prema studiji izraženost simptoma očitija je kod osoba koje su prije pandemije imale psihičke smetnje, koje predstavljaju ranjivu skupinu što se tiče psihičkog zdravlja. Naime, više od 50% onih koji primjećuju pogoršanje psihičkog stanja pokazalo je ekstremno visoke rezultate na ljestvicama depresivnosti, anksioznosti i stresa (grafikon dolje).

„Pokazalo se da su najviše stradali ranjiviji ljudi, primjerice oni koji su već prije imali smetnje, oni koji žive sami, oni koji nisu imali uvjete da mogu raditi od kuće, ne samo zbog toga što nisu imali računala. Među ostalim, mnogi nisu imali mira za rad jer su im djeca bila kod kuće. Nisu se mogli posvetiti poslu. Također, studenti su se žalili da se nisu mogli posvetiti učenju jer im je psihički nemir onemogućavao koncentraciju na rad. Konačno, ljude je teško pogađala nemogućnost da budu s članovima obitelji koji su najranjiviji, s djedama i bakama. Čak i kada su se vidjeli s njima, nisu ih mogli izgrliti“, podsjeća Jurin.

Pandemija je snažno utjecala i na seksualni život

Jedna od stvari na koje se situacija snažno odrazila bila je i seksualni život. Na taj problem ukazala su neka istraživanja provedena u drugim zemljama svijeta.

„Mnogi mladi parovi koji ne žive zajedno sa svojim seksualnim partnerima imali su promjenu u smislu da im se malo povećala seksualna želja, ali i da im je pala kvaliteta seksualnog života, među ostalim zato što ga nisu mogli imati. S druge strane bilo je i pojedinaca koji su živjeli sa svojim partnerima tako da su imali više prilike za seks, ali su ipak doživjeli pad kvalitete seksualnog života jer su im djeca stalno bila kod kuće, jer su previše vremena provodili sa svojim partnerima, a također i zbog stresa. Bilo je i ljudi kojima je bilo dobro, koji su imali povećanu želju. No tu treba voditi računa da je nekim ljudima seks način na koji se nose sa stresom, bez obzira je li riječ o dijadnom seksu ili masturbiranju. Neki seks doživljavaju kao aktivnost koja ih smiruje. Zanimljiv je podatak da je na PornHubu sredinom ožujka zabilježen rekord od 17% više gledanja pornografije nego ikada prije. To je bilo vrijeme ozbiljnih karantena. Pornografija se uglavnom najčešće gleda radi masturbacije, a to pak znači da se, među ostalim, konzumira i radi umirujućeg efekta“, tumači naša sugovornica.

Što trebamo naučiti za mogući drugi val?

Iskustvo iz prvog vala zanimljivo je, među ostalim, i zato što pokazuje da bi neke važne stvari trebalo promijeniti u mogućem drugom valu.

„Iskustvo pokazuje da je u prvom valu bilo puno podrške, međutim da je ona bila potpuno individualno organizirana. Psiholozi su se organizirali po jedinicama. Mi smo se na fakultetu organizirali i nabavili bonbon broj online podrške kako bi nas mogli zvati naši zaposlenici ako im je teško. Zvali su nas, a ja i kolegica radile smo na tim telefonima. No to je sve bilo prepušteno individualnom pristupu pojedinih grupa ljudi koje su se smatrale odgovornima da reagiraju. Nije bilo sustavne brige kakve je bilo za samu pandemiju. Dakle, trebao bi se organizirati sustavniji oblik pomoći i podrške“, kaže psihologinja.

Ističe da su posebno patili ljudi koji su bolovali u samoizolaciji, sami bez ičije pomoći.

„Zna se da su ljudi koji su bili sami kod kuće, a imali su ozbiljne simptome covida-19, znali bolovati po dva tjedna s visokom temperaturom, a da nisu imali nikoga tko bi im pomogao. Njima je trebala psihološka pomoć i to ne tako da oni zovu, nego da netko njih zove kući. To su ljudi koji su dane i noći provodili sami, izolirani, kojima nitko nije mogao dodati čašu vode, čaj ili juhu. Oni su nerijetko bili u velikom strahu jer su čuli da smrt od covida-19 može stići iznenada. Ljudi su se borili s bolešću, a pritom su bili u strašnom strahu. Mislim da bi briga za psihičko zdravlje trebala biti organizirana od struke, ali vrlo visoko, u samom Stožeru, jer je to sve zapravo jedna velika bitka - bitka s bolešću i bitka s mentalnim stanjem. U tome mogu pomoći i mediji, a mislim da kod nas i jesu. Mediji su stvarno puno napravili u ovoj situaciji pazeći kako izvještavaju", govori nam Jurin.

"Nije dobro što je Stožer u početku dva puta dnevno davao nove brojke" 

"Nije bilo dobro ni što je Stožer u početku dva puta dnevno izvještavao o brojkama. To je bilo važno zbog toga da ljudi budu oprezni, međutim, bilo je previše stresno tako da sada imamo drugu posljedicu, a ona se dogodila jer nismo bili usmjereni na psihičko zdravlje. Stvari su bile postavljene kao da moramo birati između psihičkog i fizičkog zdravlja, pri čemu je ovo drugo uvijek važnije. Ne znam zašto se uvijek psihičko zdravlje predstavlja kao manje važno; vjerojatno zato što se stigmatizira kao slabost. Međutim, tu treba imati na umu da ono ovisi o brojnim čimbenicima na koje ne možemo utjecati, kao što su siromaštvo, bolest i potres koji su važni čimbenici koji će sasvim sigurno utjecati na psihičko zdravlje mnogih. Usto smo bili u situaciji koju nitko nikada nije doživio, pa ni najstariji stanovnici naše države. Konačno smo došli do toga da se moramo prilagođavati novoj situaciji. Svaka prilagodba traži dodatne resurse. Postoji niz stvari koje se mogu poduzeti, primjerice, pomoći ljudima da si organiziraju novu rutinu, mogle bi se nuditi neke vježbe na televiziji i sl. Postoji cijeli niz malih stvari koje se mogu učiniti“, poručila je Jurin.

Glavni nalazi studije

U nastavku teksta predstavljamo glavne nalaze studije kako su ih objavile članice tima Covidovih 13.

1. Procjena psihičkog stanja u odnosu na ono prije pandemije – oko jedne trećine doživljava pogoršanje

Pitali smo sudionike imaju li doživljaj da se njihovo psihičko stanje tijekom pandemije poboljšalo, pogoršalo ili je ostalo isto. Među onima koji prije pandemije nisu imali psihičke tegobe (n=731) njih 66,1% procjenjuje svoje psihičko stanje jednakim kao i prije, 9,1% boljim, a 24,8% pogoršanim.

Među osobama koje su prije pandemije imale psihičke smetnje (n=238) 37,4% procjenjuje da su se smetnje pogoršale, 16,8% da su se promijenile (npr. prije su bili anksiozni, a sada su depresivni), 34% procjenjuje da su iste kao prije, a poboljšanje primjećuje oko 11,8% sudionika.

Procjena sadašnjeg psihičkog stanja u odnosu na prethodno

2. Oni koji imaju doživljaj pogoršanja stanja imaju značajno više klinički indikativnih psihičkih teškoća

Oni koji izjavljuju da se njihovo stanje pogoršalo tijekom pandemije zaista češće pate od ozbiljnijih simptoma depresivnosti, anksioznosti i stresa. Njihovi rezultati govore da oko 30% doživljava jako i ekstremno jako izražene i klinički indikativne razine ovih teškoća, pri čemu se radi o osobama koje nisu imale psihičkih smetnji prije pandemije. Osim toga, manje su zadovoljni svojim životom i manje su optimistični u pogledu budućnosti u odnosu na one koji svoje psihičko stanje procjenjuju stabilnim ili čak i boljim. Pritom se zadovoljstvo životom, kao mjera izrazito otporna na vanjske stresore, kod 20% onih koji zapažaju pogoršanje svog psihičkog stanja nalazi na donjem dijelu raspona ljestvice.

Izraženost simptoma kod osoba koje su prije pandemije imale psihičke smetnje, te stoga predstavljaju ranjivu skupinu što se tiče psihičkog zdravlja, još je očitija. Više od 50% onih koji primjećuju pogoršanje psihičkog stanja ili kvalitativnu promjenu smetnji postiže ekstremno visoke rezultate na ljestvicama depresivnosti, anksioznosti i stresa.

Postotak sudionika s klinički značajnim rezultatima na ljestvicama depresivnosti, anksioznosti i stresa s obzirom na prijašnje i sadašnje psihičko stanje

3. Pogoršanje je izraženije kod osoba koje su inače visoko osjetljive na signale potencijalne opasnosti i neugode, a povezano je i s više stresnih događaja, uvjetima i stilom života, većim strahom od bolesti i potresa te brigama o posljedicama pandemije 

Doživljaj pogoršanja nije povezan s demografskim varijablama (rod, dob, radni status, roditeljstvo), već sa sklonošću osobe da uočava moguću opasnost i nelagodu u svakodnevnom životu, izloženošću stresnim događajima, doživljajem straha od pandemije i potresa, brigama o posljedicama koronakrize te uvjetima i stilom života.

Cjelokupna situacija je posebno nepovoljno djelovala na osobe koje su i inače vrlo usmjerene na signale potencijalne opasnosti iz okoline i koje i inače ulažu velike napore u izbjegavanje potencijalno bolnih ili neugodnih ishoda, pa je atmosfera sveopćeg straha kod njih dovela do većih razina stresa, anksioznosti i depresivnosti. 

Osobe koje doživljavaju pogoršanje psihičkog stanja izvještavaju o prosječno više stresnih događaja vezanih uz situaciju od ožujka 2020. godine. Stresni događaji koji se češće javljaju u skupini onih s percepcijom pogoršanja psihičkog stanja su: razdvojenost od partnera/ice, razdvojenost od ranjivih članova obitelji, rad od kuće za što ne postoje adekvatni uvjeti, doživljeni potres te promjene načina života povezane s #ostanidoma smjernicama.

Brige o ekonomskim i društvenim posljedicama pandemije su povezane s pogoršanjem psihičkog stanja.

Pogoršanje je povezano sa strahom. Osobe koje doživljavaju da je njihovo stanje isto ili bolje nego prije pandemije češće izjavljuju da se ne boje ni potresa ni koronavirusa. Osobe koje percipiraju pogoršanje svojeg psihičkog stanja posebno osjećaju strah od potresa te kumulirani strah od obje ugroze.

Na temelju ovih rezultata u idućem razdoblju možemo očekivati porast anksioznih smetnji i to prvenstveno iz kruga PTSP-a, zbog traumatske situacije potresa, te opsesivno-kompulzivnih i općih anksioznih smetnji zbog straha od zaraze koronavirusom.

 

Postotak sudionika prema izvorima straha s obzirom na prijašnje i sadašnje psihičko stanje

4. U očuvanju psihičkog zdravlja pomažu osjećaj osobne otpornosti, praktična prilagodba na novonastale okolnosti, zdrav životni stil i dobri međuljudski odnosi

U ekstremnim stresnim okolnostima koje zahtijevaju brzu i značajnu promjenu svakodnevice osobe koje imaju doživljaj veće psihičke otpornosti će razviti manje smetnji. Ovaj osjećaj je trajna dispozicija koja je donekle nepromjenjiva. No naši rezultati su pokazali da postoje i ponašanja na koja možemo utjecati, a koja pridonose osjećaju dobrobiti u ekstremnim uvjetima, a to su: zadržavanje dnevne rutine, postizanje ravnoteže između poslovnih obaveza i slobodnih aktivnosti, redovita tjelovježba i ostale opuštajuće aktivnosti. Dobri međuljudski odnosi, pogotovo s bliskim osobama, također imaju blagotvorni učinak na psihičko zdravlje.    

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.