Rođena je 30. rujna 1940. u blizini teatra, od rane je mladosti participirala u svim granama kazališne umjetnosti; od baleta i operete do prvih dramskih uloga. Usmjerivši svoju naobrazbu prema područjima humanističkih znanosti i umjetnosti, od osnovne i srednje muzičke škole do klasične gimnazije i akademije dramske umjetnosti, Zdravka Krstulović trasirala je svoj put prema kazalištu kao umjetnica koja se uz izniman talent i ljepotu također oslanjala na svoj jaki intelekt i široko obrazovanje.
Nakon završene akademije 1965., kao stipendist HNK Split odmah ulazi u stalni angažman. Igra u gotovo svim predstavama i ostvaruje iznimne uloge koje su obilježile jednu od najblistavijih epoha splitskog HNK: Mare u glasovitoj Fotezovoj “Kati Kapuralici", Kate Aždaja u “Libru Marka Uvodića”, Charlotte Corday u “Marat/Sadeu”, naslovna uloga u “Svetoj Ivani”, Helena u “Trojankama”, Ismena u “Antigoni”, Desdemona u “Othellu”, Calamity Jane u istoimenom mjuziklu…
Od 1971. do 1978. prelazi u slobodne umjetnike i igra uglavnom u zagrebačkim kazalištima ITD-u i Teatru u gostima, te na Splitskom ljetu. Snima pet filmova i dvije popularne serije “Malo misto” i “Velo misto” u kojima ostvaruje antologijske uloge Anđe i Violete. Povratkom u splitski HNK 1978. započinje zrelija faza njenog glumačkog stvaralaštva koju pamtimo po mnogobrojnim i jedinstvenim ulogama: Glorija u istoimenoj Marinkovićevoj drami, Gemma Polić u “Kamov, Smrtopis”, Petrunjela u “Dundu Maroju”, Gertruda u “Hamletu”, Majka u “Divljoj patki”, Anka u “Tragediji mozgova”, Marija Brka u “Svečanoj večeri u pogrebnom poduzeću”, Dona Elvira u “Don Juanu”, naslovna uloga u “Gorkim suzama Petre von Kant”, May u “Više od ljubavi”, Magdalena u “Šimunu Cirencu”, Agneza u “Pustolovu pred vratima”, Jokasta u “Edipu”, klaun i gospođa Peachum u “Operi za tri groša”,Vojniceva u “Drami bez naslova”, Klara u “Ledi”, Puck u “Snu ivanjske noći”, Luda u “Learu”, Linda Bošković u “Maminom srcu”… Za svoj je umjetnički rad dobila niz nagrada, između ostalih Godišnju nagradu grada Splita 1982.; Nagradu Udruženja dramskih umjetnika Hrvatske 1967. za ulogu Mare (Kate Kapuralica), za ulogu Kate Aždaje 1969., za ulogu Krčmarice (Jacques fatalist) i Gemme (Kamov, smrtopis) 1982. i dr.
Posljednju u nizu nagradu dodijelilo joj je matično Hrvatsko narodno kazalište Split. Povodom 110-e obljetnice kazališne zgrade novoustanovljena nagrada Ivo Tijardović za najbolje umjetničko ostvarenje i rad u Hrvatskom narodnom kazalištu Split u svibnju ove godine pripala je upravo Zdravki Krstulović.
Zdravkine uloge pamtit će se po njenoj jedinstvenoj strasti i mudrosti, po klaunovskom smijehu i suzama gorčine neispunjenih snova, po kricima bijesa, po šutnji u svetim trenucima samozatajnosti, po vječnoj upitanosti nad životom i spremnosti na pustolovine po labirintima ljudske duše, po tragičnoj nježnosti, po “kvintesenciji ženstvenosti u njenim najiracionalnijim, najtajanstvenijim, tamnovitim porivima, u svemu onome što ženu čini ljudskim bićem” (Foretić).
Duhovna ostavština Zdravke Krstulović je neizmjerna; svojim partnerima na sceni, suradnicima, redateljima služila je kao vječna inspiracija neprestanog traganja za istinom na sceni, za onim trenutkom kazališne magije kada imaginarni svijet postaje stvarnijim od stvarnosti, a scenska stvarnost umjetnika postaje dijelom univerzalnog ljudskog iskustva.
Prijatelji i kolege o smrti Zdravke Krstulović