Ovih dana nastavljeni su pregovori između Rusije i Ukrajine u Istanbulu. Kijev je izašao s prijedlogom za sastanak, čija je osnova prekid vatre duž prve crte, odnosno stvarni pristanak Kijeva na to da ruska vojska zadrži kontrolu oko 20% ukrajinskog teritorija.
Iako se donedavno takav prijedlog u Ukrajini tumačio kao "izdaja" i "kapitulacija", inzistirajući na povratak granica iz 1991. godine, sada se taj prijedlog po prvi puta našao u službenom dokumentu. Suštinski, Kijev vjerojatno ne bi izašao s takvim prijedlogom da nije pritisnut od strane SAD-a, uz dodatak da Kijev računa na to da Moskva neće prihvatiti takav scenarij.
Zasad postoje mnogi pokazatelji da će Kremlj djelovati točno onako kako Kijev očekuje, pogotovo nakon posljednjih akcija: gađanja ruskih vojnih zračnih luka i udara na Krimski most. Štoviše, nakon tih akcija, bilo je nagađanja da se pregovori neće ni održati.
Međutim, ruska i ukrajinska delegacija su stigle u Istanbul. Ipak, pregovori nisu trajali dugo, tek nešto više od sat vremena. Strane su razmijenile dokumente o uvjetima za prekid rata. Osim toga, dogovorena je razmjena zarobljenika i tijela poginulih vojnika.
Ostalo nije dogovoreno, strane su ostale na svojim prethodnim, međusobno neprihvatljivim stavovima. Ono što je ipak znakovito jest da šefovi delegacija Umerov i Medinski nisu rekli da su pregovori bili neuspješni. Čak dapače, obje strane su najavile pripremu trećeg kruga, prije kojeg će proučiti i odgovoriti na dokumente, odnosno uvjete koje su zaprimili od druge strane.
Iako dokumenti nisu dostupni javnosti, u medijima su se pojavili nacrti dokumenata. Ususret pregovorima, Reuters je objavio nacrt dokumenta, s kojim je ukrajinska delegacija otišla u Istanbul.
Plan počinje potpunim prekidom vatre u trajanju od najmanje 30 dana, nakon čega slijedi razmjena zarobljenika po principu "svi za sve" i povratak djece koja su odvedena u Rusiju. Zatim se prema dokumentu očekuje sastanak čelnika Rusije i Ukrajine.
Dalje, cilj pregovora je vratiti osnovu za trajni mir i osiguranje da se rat ne ponovi. Sigurnosna jamstva uključuju i uključivanje međunarodne zajednice. U dokumentu se spominje da Ukrajina ne bi trebala biti prisiljena na neutralnost. Odnosno, Ukrajina može postati dio EU, ali i NATO saveza, ovisno o konsenzusu unutar saveza.
Kijev smatra da se ne smiju nametati ograničenja u pogledu veličine ukrajinskih oružanih snaga, kao i u razmještanju savezničkih snaga na ukrajinskom teritoriju.
Sljedeća točka su teritorijalna pitanja. Teritorijalne dobitke koje je Rusija ostvarila međunarodna zajednica ne bi trebala priznati. Međutim, prva crta jest početna točka za pregovore. Teritorijalna pitanja bi se raspravila tek nakon prekida vatre.
Što se tiče sankcija, u medijima se navodi da bi se neke sankcije mogle ukinuti Rusiji, ali u fazama s mehanizmom za ponovno uvođenje ako je potrebno. Traži se i da se zamrznuta ruska imovina koristi kao neka vrsta reparacije ili barem kao garancija da će Moskva isplatiti reparaciju.
Paralelno s ukrajinskim dokumentom, izašao je i Memorandum koji je Rusija predala ukrajinskoj strani u Istanbulu. Dokument ponavlja gotovo sve uvjete za prekid rata koje je ruski predsjednik iznio još u lipnju prošle godine. Kijev je više puta takve uvjete istaknuo kao neprihvatljivima.
Uvjeti su sljedeći: zabrana premještanja oružanih snaga i drugih paravojnih formacija, s izuzetkom kretanja radi povlačenja na udaljenost od granice s Rusijom koju će strane dogovoriti. Uz to, prestanak mobilizacije i početak demobilizacije.
Traži se i prestanak isporuka oružja sa Zapada, koje uključuje i obavještajne podatke. Dodatno, neprihvatljiva je vojna prisutnost trećih zemalja na teritoriju Ukrajine te se zahtijeva prekid sudjelovanja stranih stručnjaka u vojnim akcijama. Traže se i jamstva Ukrajine da će odustati od subverzivnih akcija na teritoriju Ruske Federacije.
Od ostalih zahtjeva spominje se objava datuma izbora za predsjednika Ukrajine i Vrhovnu Radu, koji se moraju održati najkasnije 100 dana nakon ukidanja ratnog stanja.
Kao što je ranije spomenuto, ovaj dokument se ne razlikuje od uvjeta koje je Rusija postavila u svojim objavama ranije. No, ipak postoji jedna bitna razlika. Rusija u okviru ovog memoranduma ne zahtijeva više povlačenje ukrajinskih trupa na administrativne granice četiri oblasti koje je Ruska Federacija anektirala u ovom ratu.
Dosad je svaki put zahtjev bio da praktički predaju Rusiji i teritorij oblasti koje ruska vojska ne kontrolira što uključuje i velike gradove u tim oblastima poput Zaporožja i Kramatorska.
Jasno je da Kijev najvjerojatnije neće prihvatiti ove uvjete, ali ruski uvjeti su u odnosu na ranije ipak manje nemogući. Također, reakcija SAD-a je u tim pregovorima vrlo bitna, stoga ne čudi da je Šef Ureda predsjednika Andrej Jermak odmah nakon što su završili pregovori odletio u SAD.
Pretpostavlja se da je zadatak čovjeka iz najbližeg kruga predsjednika pokušati uvjeriti Bijelu kuću da Rusija nije raspoložena za prekid vatre. Osim toga, potrebno je dobiti pristanak predsjednika Trumpa za odobrenje novih isporuka oružja Ukrajini jer paketi odobreni pod predsjednikom Bidenom sada završavaju.
Nakon toga je u javnost izašao i predsjednik Zelenski koji je izjavio da ruski memorandum ne shvaća ozbiljno. Također je ponovno pozvao predsjednika Putina na sastanak. Ono što je zanimljivo jest da je ruski predsjednik odgovorio na poziv vrlo brzo.
Komentirao je i neke aktualne događaje kao što je dizanje u zrak tračnica u Brjanskoj i Kurskoj oblasti, nazivajući to terorističkim aktom. Ono što je znakovito, nije spomenuo ništa vezano za napade na ruske vojne zračne luke prošle nedjelje. Ipak, glavna poruka je bila odbijanje ponude ukrajinskog predsjednika.
Iako Kijev pokušava na sve načine utjecati na to da se ruskoj strani ne daje povjerenje za pregovore, vrlo je izvjesno da će se pregovori nastaviti. Zasad nema novog termina, ali je jasno po stavu američkog predsjednika da su pregovori nužni. Iz prethodnih pregovora je potvrđena razmjena zarobljenika te prekid vatre na određenim dijelovima kako bi se prikupila tijela poginulih vojnika.
Ono što je znakovito da se priča o pregovorima i dalje nastavlja iako obje strane izvode ozbiljne vojne akcije. Kako se zasad čini vojne akcije neće imati presudan utjecaj na pregovore u smislu da će jedna od strana moći iskoristiti neku od akcija suprotne strane kao čvrst argument za izlazak iz procesa pregovaranja. Eventualno će imati utjecaja na mijenjanje uvjeta za prekid vatre, iako je i to upitno.