To su prvi podaci o tim vrstama u Hrvatskoj nakon nalaza prije 130 odnosno 68 godina, a odnose se samo na mužjake iz doba seobe (u kolovozu i rujnu). No stručnjaci vjeruju da te vrste šišmiša također zimuju u dinaridskom krasu, tj. stanuju u Hrvatskoj cijeli životni vijek.
Šišmiši su u istraživanju uhvaćeni mrežama u miješanim šumama smreke, jele i bukve na Velikom Lubenovcu i Apatišanu u tri noći u početku kolovoza prošle godine. Zajedno s njima uhvaćeno je 36 primjeraka među kojima je 14 različitih vrsta "netopira".
Time je u Hrvatskoj potvrđena velika raznovrsnost šišmiša: mogu se naći sve 33 vrste koje stanuju u Europi, kažu autori teksta. U svijetu je poznato više od tisuću vrsta šišmiša.
Narod je ispleo mnogo predaja o krvoločnosti tih neopasnih i vrlo korisnih, samo četiri centimetra dugih životinjica.
Sve vrste šišmiša su ugrožene i zaštićene zakonom. Gotovo nemaju prirodnog neprijatelja te su važni za ekološku ravnotežu jer reguliraju broj kukaca kojima se hrane.
Samo se tri vrste šišmiša u Južnoj Americi hrane krvlju stoke, kaže Danijela Hamidović iz Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja, koja je u svijetu nagrađivana za uspjehe u proučavanju i zaštiti šišmiša.
"Pol-miša-pol-tića", kako ih u Istri zovu, danju se skrivaju na tamna mjesta, viseći o stropu naglavačke, a noću napuštaju skrovišta u potrazi za hranom. Nemaju organ vida, nego se služe vrlo usavršenim "radarskim" sklopom. Ispuštaju ultrazvuke koje u povratku može "razumjeti" samo jedinka koja ih je odaslala.
Šišmiše najviše ugrožava onečišćenje okoliša i uništavanje prirodnih staništa.