Analize otkrivaju zašto je malo vjerojatno da je iranski nuklearni program uništen

Foto: EPA

NAKON napada SAD-a na iranska nuklearna postrojenja američki predsjednik Donald Trump objavio je kako je razaranje bilo potpuno.

Trump je ustvrdio da su napadi bili "spektakularan vojni uspjeh" te da su ključna postrojenja za obogaćivanje urana "potpuno i u cijelosti uništena".

"Monumentalna šteta nanesena je svim nuklearnim postrojenjima u Iranu. Najveća šteta dogodila se duboko ispod zemlje. Izravan pogodak!!!", izjavio je Trump aludirajući, među ostalim, na napade koji su izvedeni na podzemni kompleks Fordo koji se koristio za obogaćivanje urana do 60%, što je blizu 90% potrebnih za izradu nuklearne bombe.

No, neki stručnjaci, uključujući i neke američke, izrazili su skepsu prema tezi da je Postrojenje za obogaćivanje goriva Fordo (FFEP), koje se nalazi kod Qoma, unutar planine, na dubini od oko 80–90 metara ispod čvrstih stijena i betona, stvarno potpuno uništeno.

Naime, njegova lokacija, konfiguracija i konstrukcija odabrani su i osmišljeni upravo za obranu od udara iz zraka.

Kako je SAD izveo napad na Fordo?

Kako bi osigurala što veća razaranja, američka zračna operacija pod kodnim nazivom Operacija ponoćni čekić uključila je 7 B-2 bombardera od kojih je 6 napalo Fordo. Svaki od bombardera bacio je bombe za razaranje bunkera GBU-57 (Massive Ordnance Penetrator ili MOP) na Fordo. Sedmi B-2 bacio je dvije bombe GBU-57 na Natanz.

Što su bombe GBU i kako djeluju?

Bomba GBU-57 teži oko 14 tona, a dizajnirana je za probijanje oko 60 metara zemlje ili 18 metara armiranog betona pomoću kinetičke energije - baca se s velikih visina.

Na Fordo je u dva uzastopna vala na točno određena, ista mjesta bačeno 12 bombi GBU-57 kako bi se maksimalno iskoristio prethodno otvoren kanal probijen prvom detonacijom. Tako je drugi val bombi prodro dublje kroz već načete slojeve tla i armiranog betona i povećao šansu za uništenje podzemnih prostorija.

Nema potvrde da je Fordow potpuno uništen

Međutim, stručnjaci ističu da je vjerojatnost da je kompleks Fordo potpuno uništen mala. Naime, postrojenja Fordo smještena su ekstremno duboko pod stijenama, a čak ni GBU-57 ne može potpuno uništiti sve unutarnje prostore ako se nalaze preduboko pod tlom ili ako su zaštitni slojevi stijena dodatno ojačani snažnim betonskim konstrukcijama.

Geopolitika i propaganda

Koliki su razmjeri uništenja teško je znati iz više razloga. Budući da Iran ne dopušta potpunu inspekciju svojih nuklearnih postrojenja, većina informacija o njima dolazi od satelita i iz posrednih izvora, primjerice izvješća nuklearne agencije IAEA, izraelskih obavještajnih podataka i pretpostavki stručnih analitičara. Fordo je izgrađen u tajnosti i otkriven tek 2009. godine.

Kako je uobičajeno u ratnim okršajima, svaka strana umanjuje svoje gubitke i uvećava svoje uspjehe. Stoga je često nejasno što je istina, a što su poruke za domaću i međunarodnu publiku.

Moguće štete ne znače uništenje

Drugim riječima, postrojenje Fordo vjerojatno je oštećeno, ali ne i potpuno razoreno i onemogućeno. Nanesena šteta zasigurno može usporiti proizvodnju, ali ne i potpuno je zaustaviti.

David Albright iz Institute for Science and International Security izjavio je kako je moguće da je oštećenje ozbiljno. No, istaknuo je da je Fordo izuzetno otporan tako da čak ni kombinirani napad bombama GBU-57 ne jamči potpuno uništenje.

Michael Elleman iz International Institute for Strategic Studies slično smatra da je moguće da je napad znatno smanjio funkcionalnost, ali ne i potpuno uništio sustav te da sve ovisi o točnosti pogodaka i broju bombi.

Čak su i stručnjaci Pentagona, neizravno, u priopćenjima, spekulirali da bi za potpuno uništenje Fordoa bio potreban niz udara kroz više dana.

Analiza prof. Teda Postola s MIT-ja i narednika Daniela Davisa

U razgovoru za Defense Updates, bivši profesor fizike na MIT-u Ted Postol i umirovljeni potpukovnik američke vojske Daniel Davis objasnili su zašto vjeruju da Fordo nije lako probiti – čak ni za GBU-57.

Postol u videu (dolje) ističe da su bombe dizajnirane za maksimalno prodiranje zahvaljujući velikoj masi, čeličnoj strukturi i kontroliranim detonatorima. No tvrdi da bombe tipa bunker buster u slučaju Fordoa mogu imati tek vrlo nisku stopu uspjeha.

„Ovo je fotografija jedne od tih bombi za razbijanje bunkera", kaže u razgovoru.

„One teže oko 13.600 kilograma, a većina njihove težine dolazi od čelika. Mislim da je unutar ove bombe oko 2.300 do 2.700 kilograma eksploziva. Potrebno je puno čelika jer želite da ima veliku masu radi prodora. Također, morate zaštititi eksploziv unutar bombe kako ne bi prerano eksplodirao, prije nego što bomba dovoljno duboko prodre u zemlju. Ovo ubojito sredstvo navodno bi trebalo funkcionirati. Kažem navodno", tumači Postol.

Nehomogena zaštitna površina

Fizičar s MIT-a potom objašnjava kako je Iran vjerojatno dodatno uredio zaštitu iznad postrojenja nehomogenim sekcijama materijala različite tvrdoće i oblika.

„Tenkovi imaju nehomogeni oklop. To je drugačiji koncept od ovog, ali poznat – npr. višeslojni oklop i slični sustavi – radi se o istom principu. Imate ubojito sredstvo koje je vrlo dugo i dolazi velikom brzinom, i kad udari u tenk, dio zaštitne strukture tenka je tvrđi ili gušći od drugog dijela, što uzrokuje da se projektil iskrivi (grafike dolje). Zatim postoji razmak između tog dijela oklopa i sljedećeg sloja, i to može skrenuti projektil s putanje i spriječiti da ubije ili ozlijedi posadu tenka. To je koncept koji je vrlo dobro shvaćen i temeljito proučavan", kaže Postol uz napomenu da nitko ne može reći što se točno nalazi ispod zemlje u Fordou.

„Možda Sjedinjene Američke Države imaju ljude koji znaju nešto o tome što se nalazi pod zemljom, jer naša obavještajna služba to proučava. Kada gledate obavještajne snimke, često možete uočiti strukturu, odnosno način izgradnje podzemnog sustava, no to, naravno, ovisi o vrsti sustava. Ako je riječ o tunelu ispod površine, tada se ne može vidjeti. Ali ako se radi o strukturama koje su građene iznad tla, tada se možda mogu vidjeti određeni detalji koje je izgradio vaš protivnik", dodaje.

Postol kaže kako nema razloga vjerovati da bi Iranci podzemni kompleks dizajnirali na takav način da bomba, nakon što prođe kroz 60-ak metara stijene, stiže točno u podzemnu prostoriju ili tunel u kojem će se detonirati i napraviti maksimalnu štetu. Također ističe da je teren u Fordou takav da bombe neće naletjeti okomito na površinu tla, što je vrlo važno.

Ističe da će bomba, ako naleti na neku zaštitnu betonsku strukturu dijamantnog presjeka (na slici dolje), udariti u nju pod kutom. To će je skrenuti i iskriviti, što će smanjiti njezinu sposobnost daljnjeg prodiranja prema cilju. Za očekivati je da će netko tko radi podzemno sklonište u konstrukciju ugraditi takve nehomogene dijelove.

„Ako tvoj protivnik zna što radi, može učiniti proboj tih ubojitih sredstava vrlo problematičnim", kaže Postol i pritom ističe da je Iran vrlo sofisticirana zemlja s vrlo obrazovanim kadrom čiji će neki pripadnici upotrijebiti svoje znanje za obranu zemlje.

***

Knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, možete nabaviti ovdje.

Knjiga se sastoji od tekstova našeg novinara objavljenih kroz više godina rada na Indexu.

Objavljuje Index VijestiSubota, 5. studenoga 2022.
Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.