Američki predsjednik Donald Trump pokrenuo je trgovinski rat s Kinom podignuvši carine na kineski uvoz na čak 145 posto, ali sve je jasnije da ne zna kako bi uopće mogao pobijediti. Nakon mjeseci vrijeđanja, kažnjavanja i zanemarivanja saveznika Bijela kuća sad panično pokušava osnovati međunarodni savez za pritisak na Peking, i to upravo s onim državama koje je godinama odbacivala.
Kako pišu CNN i Politico, Trumpova administracija žurno ulazi u pregovore s odabranim partnerima, poput Japana, Južne Koreje, Indije i Vijetnama, s ciljem stvaranja zajedničkog fronta koji bi potaknuo Kinu na promjene u trgovinskoj praksi, uključujući pristup tržištu, krađu intelektualnog vlasništva i industrijsku špijunažu.
U pozadini toga stoji jednostavna činjenica: većina zemalja uopće ne zna što SAD želi. Diplomati iz više od 15 zemalja rekli su za Politico da vlada potpuna konfuzija. "Doslovno nam nije rečeno ništa", rekao je jedan azijski diplomat, dok je drugi govorio o "reaktivnom pristupu bez jasnog smjera".
Iako je Trump privremeno pauzirao neke carine, na snazi je ostala opća carina od 10 posto na sav uvoz, uvedena 2. travnja. Ako unutar 90 dana ne budu postignuti bilateralni dogovori, ta carina ostaje, a višestruko veće carine, posebno prema Kini, vraćaju se u punom opsegu.
U međuvremenu, mnoge države, uključujući članice EU, Kanadu, Meksiko i Izrael, plaćaju najviše carinske stope na izvoz u SAD u gotovo stotinu godina.
Ironično je što sadašnja strategija uključuje upravo ono što je Trump u prošlosti sustavno uništavao. CNN podsjeća kako je već prvog dana svojeg prvog mandata 2017. godine Trump povukao SAD iz Transpacifičkog partnerstva (TPP), trgovinskog saveza 12 država koji je isključivao Kinu, ali uključivao SAD-ove ključne saveznike. Također je srušio pregovore o Transatlantskom trgovinskom i investicijskom partnerstvu s Europskom unijom, koji je trebao povezati dvije najveće svjetske ekonomije.
Danas pokušava vratiti sličan model, ali pod uvjetima koje diktira sam, i to dok su mnogi saveznici već izgubili povjerenje. "SAD je trenutačno izuzetno nepouzdan partner i ne znam kako ćemo se vratiti na staru razinu povjerenja", rekao je Jason Furman, bivši predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika iz vremena Baracka Obame.
Trump je odbacio ponudu Europske unije da ukine sve carine na automobile i industrijske proizvode, a Izrael, iako je jednostrano ukinuo carine na američku robu, nije dobio izuzeće.
Novi kanadski premijer Mark Carney poručio je da je "tradicija bliskih odnosa s Washingtonom završena". Trump je u više navrata EU opisao kao strukturu osnovanu kako bi naudila SAD-u, a u Sjevernoj Americi prijetio je čak "preuzimanjem Kanade".
Unatoč svemu, Trumpovi ljudi tvrde da telefoni ne prestaju zvoniti. Glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt izjavila je da saveznici "trebaju američko tržište i potrošače". No u realnosti, zemlje poput Meksika, Brazila ili članica ASEAN-a ili ne uspijevaju dobiti odgovor iz Washingtona, ili ih se potpuno ignorira, navodi Politico citirajući strane diplomate.
Osim carinskih, administracija sada od partnera traži i ukidanje netarifnih prepreka, poput PDV-a, digitalnih poreza i agrarnih i ekoloških standarda. Prema bivšem američkom trgovinskom dužnosniku Williamu Reinschuu, riječ je o zahtjevima koji zadiru u samu srž fiskalne politike drugih država.
"To je politički izuzetno rizično. Bilo bi jako lako demagoški reći građanima: 'Amerikanci žele da pijemo loše vino, jedemo bolesnu piletinu i udišemo zrak pun otrova'", rekao je.
Dok neke zemlje, poput Indije i Vijetnama, pokušavaju spasiti odnose i pokrenuti pregovore, mnogi su, poput nekih afričkih i južnoameričkih država, odlučili "držati se po strani" i čekati rasplet. Japan je poslao ministra za gospodarski razvoj Akazawu Ryoseija na izravne pregovore u Washingtonu, no jasno je da su očekivanja umjerena.
"Svaka zemlja kuca na vrata Bijele kuće i nije čudo da nema odgovora. Ali što su mislili da će se dogoditi kad su uveli globalne carine? Ovo je kaos", izjavio je jedan europski diplomat za Politico. Pitanje koje sada lebdi nad Washingtonom glasi: je li ovo pregovaračka taktika ili potpuni zaokret u globalnoj trgovinskoj politici SAD-a?
