U rujnu 1995., samo nekoliko tjedana nakon Oluje, Hrvatska vojska pokrenula je vojnu operaciju poznatu kao Una 95. Cilj je bio osloboditi dijelove Bosne i Hercegovine oko Bosanskog Novog i Bosanske Dubice te dodatno pritisnuti snage bosanskih Srba. No akcija je završila neuspjehom i velikim gubicima.
Operacija je krenula 18. rujna 1995. po izravnoj odluci predsjednika Franje Tuđmana na preporuku američkog diplomata Richarda Holbrookea.
Nakon oslobađanja Knina i većeg dijela Hrvatske u Oluji, namjera je bila prenijeti inicijativu i na teritorij BiH, u suradnji s Armijom BiH. Cilj je bio slomiti obranu Vojske Republike Srpske, destabilizirati režim Radovana Karadžića i stvoriti preduvjete za mir pregovorima.
Međutim, pripreme su bile minimalne, a sama odluka donesena na brzinu. Hrvatska vojska nije imala detaljne izviđačke podatke niti logističku potporu za tako složen zadatak. Krivo je procijenjeno i kako je VRS navodno demoralizirana te u lošem borbenom stanju.
U akciji je sudjelovalo oko 5000 hrvatskih vojnika iz 1. i 2. gardijske brigade, a mnogi od njih su pozvani u službu samo dan prije početka operacije. Postrojbe su pokušale forsirati rijeku Unu čamcima, pontonima i improviziranim sredstvima.
Rijeka Una bila je toga dana izuzetno nabujala zbog kiša. Oni koji su uspjeli stići na drugu stranu, naišli su na dobro utvrđene položaje srpskih snaga koje su ih zasule vatrom.
U akciji je poginulo 50 hrvatskih vojnika, a ranjeno 180. Riječ je o jednoj od najtežih epizoda Domovinskog rata s obzirom na broj žrtava u tako kratkom vremenu. Nakon dvodnevnih pokušaja, hrvatske snage povukle su se na svoju obalu.
Una 95 ubrzo je ocijenjena kao loše pripremljena i prenagljena operacija. Vojni zapovjednici isticali su da nije bilo ni vremena ni sredstava za ozbiljnu pripremu, a neki su kasnije izravno optuživali Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška zbog ishitrene odluke o operaciji.
Tadašnji načelnik Glavnog stožera HV-a Zvonimir Červenko je pak okrivio generala Vinka Vrbanca da je na svoju ruku i bez informiranja nadređenih vodio akciju, ali i Šuška.
Danas se Una 95 rijetko spominje u službenim obilježavanjima Domovinskog rata, a obitelji žrtava ni dan danas nemaju odgovor zašto se forsirala operacija u kojoj je život izgubilo 50 branitelja i to samo mjesec dana nakon što je Hrvatska proslavila veliku pobjedu u Oluji.