KAD SE u kampanji za prošle parlamentarne izbore počelo upozoravati na gospodarsku krizu i nabujalu inflaciju, Ivo Sanader govorio je biračima o vremenima kad su "komunisti izbacili vjeronauk iz škola" i kad su "komunisti branili Crkvi da govori".
Godinu i pol kasnije, u osvit kampanje za lokalne izbore i upravo u trenutku kad njegov službeni vozač odlazi na izdržavanje zatvorske kazne zbog reketarenja, Božidar Kalmeta biračima je s političkog skupa poručio da "ne biraju SDP zato što su oni otuđeni od zemlje, naroda i Boga". Priključio se kolega ministar Branko Vukelić te u jeku afera koje su uključivale istaknute HDZ-ovce zaključio kako "nitko neće vjerovati optužbama onih s lijeve strane".
Za sve su krivi komunisti
I onda opet Ivo Sanader. Prilikom posjeta Beogradu, na oštre tonove u vezi obostranih tužbi za genocid i prosvjeda izbjeglih Srba na beogradskim ulicama, odgovara da su za sve krivi - komunisti. "Nakon 1945. godine ostali smo u komunističkom totalitarnom režimu gdje nismo mogli razvijati demokratska razmišljanja, demokratske institucije, demokratski dijalog. Mislim da smo ostali prikraćeni za 50 godina, odnosno 45 godina razvoja", rekao je hrvatski premijer.
I eto, nakon 20 godina tog dugo priželjkivanog "demokratskog razmišljanja, demokratskih institucija, demokratskog dijaloga", dakle svekolikog demokratskog razvoja pod vlašću HDZ-a, komunisti su ponovno krivi za sve. I za inflaciju, bankrot države, nezaposlenost. I za pronevjere, reketarenje (doslovno) pred ministarskim nosom, za skupocjene stanove, sumnjive kredite i zapošljavanje po stranačkim preporukama. Čak i za srpsku agresiju, za Miloševića, Kadijevića, Vukovar i Dubrovnik, za tisuće žrtava i razorenih obitelji. Za sve su krivi komunisti.
"Lov na vještice"
A možda i jesu. Evo, recimo, Luka Bebić, predsjednik Hrvatskog sabora i Sanaderov najbolji prijatelj, bio je do 1989. godine zadrti komunist koji je nakon Hrvatskog proljeća u svom kraju zatvarao Maticu hrvatsku. Nije li stoga sasvim logično da on kao takav - dakle, odnarođen i totalitaran - namješta HDZ-ovcima poslove i mešetari stanovima? Ali on je "naš komunist". Još bolje, on je konkretan komunist, s licem i naličjem, s imenom i prezimenom, s (podobnom) partijskom knjižicom. A HDZ ne napada takve. On napada komunizam kao nevidljivu prijetnju.
Baš kao u Americi u doba McCarthyja, vladajuća stranka u ovo predizborno vrijeme kreće u "lov na vještice", zamata birače u imaginarne strahove iza kojih se nastoje sakriti sasvim konkretna nedjela. Tako će se u predizbornoj kampanji, umjesto o lošoj vlasti, gospodarskoj propasti i prljavim makinacijama, opet govoriti o "crvenima" i "odnarođenim komunjarama".
U svemu tome dobro prolaze nekadašnji dežurni krivci - Srbi. U duhu očuvanja koalicije HDZ-a i SDSS-a, čak ni u zadarskom zaleđu odakle se oglasio Kalmeta, ne evociraju se više uspomene na srpsku agresiju, Ovčaru i Škabrnju (takva retorika sada je rezervirana za utakmice), već se iz naftalina vade komunisti. Ne oni vlastiti, već oni kojih ustvari - nema.
HDZ-ovci su ipak od komunista najviše naučili
Ako je fora već prošla na prošlim izborima, mogla bi upaliti i na ovim. Netko jednostavno mora biti kriv za sve: za propast gospodarstva, za rupetinu u proračunu, za privilegije zastupnika, za Brodosplit i vojne kamione, za nemoć u razgovorima s Beogradom... Pa najbolje da to budu komunisti. Ali nitko konkretan, nitko koga znamo, nitko u koga možemo uprijeti prstom. Već netko za koga slutimo da je ovdje. Među nama. Netko tko se pritajio. Onako zlokoban. Destruktivan. Odnarođen. Psssst, nemojte da vas čuje.
Ali kad smo već kod komunizma... Nije ni čudo da ga baš HDZ-ovci najviše spominju. Oni su ipak od komunista najviše naučili, a Sanader se komunističkim metodama najspretnije koristi.
Nije li se u komunizmu, baš kao i danas, njegovao kult ličnosti? Nije li se promovirala partijska podobnost? Nisu li mediji bili pod kontrolom vlasti, baš kao i policija, vojska, tajne službe? Nije li vladala dogovorna ekonomija, a odluke se donosile u vrhu vladajuće partije? Nije li se preživljavalo na inozemnim kreditima?
I može li se onda uopće govoriti o komunističkoj prijetnji? Kad ona uopće nije nekakva skrivena, imaginarna i distancirana pojava, već sasvim bjelodana, vrlo konkretna, opipljiva i stoga tako pogubna. Ne trebamo o njoj slušati - naročito od HDZ-a - kako bismo znali da postoji. I stoga, nadležnima možemo uputiti samo jedan apel: nemojte po starom komunističkom običaju samo osuđivati pojave, već i drugove. Da vidimo kako će vam to ići.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Aleksandar Dimitrijević, Goran Mehkek/Cropix