Foto: Hina
THE HILL, dnevni list koji rado čitaju američki zastupnici, piše da tursko rušenje ruskog zrakoplova podrazumijeva niz kritičnih pitanja o poštivanju međunarodnog zakona i da bi SAD trebao pažljivo razmotriti vanjskopolitički odgovor.
Kada se aktivira samoobrana?
Članak 51. Povelje UN-a dozvoljava korištenje sile u slučaju "oružanog napada", ali je Međunarodni sud pravde 1986. godine zaključio da "obični incident na granici" ne mora dovesti do prava na korištenje sile ukoliko nema dokaza da je napad bio značajan po razmjerima ili učinku. Većina država također prihvaća da nacije kojima prijeti neposredan napad imaju pravo na samoobranu ukoliko u danim okolnostima nemaju "druge načine za zaustavljanje napada".
Turci nakon incidenta koji se odigrao u ponedjeljak nisu niti pokušali dokazati da se odigravao napad ili da je Rusija planirala bilo kakvu agresiju. Umjesto toga, pismo poslano UN-u navodi da je ruski lovac-bombarder bio u turskom zračnom prostoru, do dubine od dva kilometra, 17 sekundi. Oni također tvrde da su izdali deset upozorenja ruskim pilotima, što Moskva opovrgava. Turska vlada argumentira da je njeno zrakoplovstvo djelovalo prema svojim vojnim pravilima, ali ona ne mogu nadjačati međunarodne zakone koji, među ostalim, traže da sila upotrjebljena u samoobrani bude proporcionalna prijetnji na koju je usmjerena.
Pitanje je stoga je li 17 sekundi kršenja zračnog prostora dovoljno značajno u razmjerima da bi opravdalo upotrebu "ubojite sile" za kojom je posegnula Turska, pogotovo kada nema nikakvih indikacija da su Rusi namjeravali provesti napade na turskom tlu, piše The Hill.
U iščekivanju činjenica
Sjedinjenje Države za sad šute o točnim lokacijama na kojima su se nalazili zrakoplovi umiješani u incident. Rusija tvrdi da kršenja zračnog prostor nije niti bilo, što je indirektno potvrdio neimenovani američki dužnosnik za Reuters rekavši da "toplinski tragovi" sugeriraju da je ruski SU-24 srušen iznad sirijskog teritorija.
Lako je moguće i da se ruski avion u turskom zračnom prostoru našao slučajno (bona fide) zbog navigacijskog propusta ili tehnologije koju Rusi koriste za navođenje. Navigacijske greške nisu dovoljan razlog za upotrebu ubojite sile.
Ukratko, The Hill ocjenjuje da su turska opravdanja za korištenje smrtonosne sile u najmanju ruku slaba, a izjava glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga o "solidarnosti Saveza s Turskom" ishitrena. Bilo bi mudrije pričekati da se utvrde točne činjenice jer Članak 5. NATO-a gotovo do slova prati Članak 51. Povelje UN-a, što pretpostavlja mogućnost da je Turska prekršila i pravila Saveza.
Međunarodni zakon je jasan i kada je riječ o ubojstvu pilota koji se spuštao padobranom, taj je čin strogo zabranjen i smatra se ratnim zločinom bez prijepora.
Olako tumačenje zakona nije u interesu SAD-a
The Hill na kraju izvješća o zakonskim dimenzijama incidenta ocjenjuje da bi SAD trebao pokazati štovanje i privrženost međunarodnim zakonima čak i kada se oni odnose na važnog saveznika u borbi protiv IS-a. Amerika bi trebala imati na umu da "olaka" interpretacija zakona može imati neželjene posljedice i da bi za njom mogle posegnuti druge nacije u kriznim svjetskim žarištima, uključujući propitkivanje suvereniteta u Južnom kineskom moru gdje međunarodni zakoni čuvaju interese SAD-a i gdje se od nacija traži strogo poštivanje pravila.
"Ako je Turska pogriješila u ovom slučaju, SAD bi to trebao reći, bez obzira na druge sporove koje ima s Rusijom. Prijatelj bi prijatelju uvijek trebao reći kad napravi pogrešku," zaključuje The Hill.