Prije 50 godina stariji bračni par iz Austrije oteo je tada trogodišnju Tanju Jelačić u Makarskoj. Namamili su je u automobil i krenuli prema granici. Srećom, slovenski policajci i carinici presreli su ih na prijelazu, a djevojčica je iste večeri vraćena svojoj majci Ljiljani, čiji se miran dan pretvorio u noćnu moru, piše 24ur.com.
"Prvi put sam bila na odmoru sama s majkom. Bio je kolovoz 1975. godine, imala sam još nepune tri godine. Bile smo u Makarskoj, boravile smo u hotelu. Tog dana smo nakon ručka, bilo je u ranim poslijepodnevnim satima, otišle na plažu, gdje sam se uz drveni čamac na pješčaniku zabavljala s kćerkom mamine prijateljice, bile su s nama na odmoru," ispričala je danas 52-godišnja Tanja Jelačić iz Pirana.
Zbog dobi se samog događaja ne sjeća, a priču zna iz priča svojih roditelja. Otac joj je nažalost preminuo, a majčina sjećanja polako blijede. Tanja priča kako je bila živahno i povjerljivo dijete.
"Nisam se bojala ljudi i vjerojatno se ni dvoje koji su me odvezli nisam bojala. Navodno je u njihovom autu bilo puno igračaka, pretpostavljam da su me na taj način namamili da pođem s njima," rekla je. Ne sjeća se ni višesatne vožnje iz Makarske do slovensko-austrijske granice, gdje je putovanje srećom prekinuto.
"Kad me majka odjednom nije pronašla na plaži, nastao je pravi kaos. Svi koji su tada bili blizu, tražili su me, kako na plaži, u hotelu, pretražili su svaki kutak, gledali prema vodi..." opisala je trenutke panike. Policija je pretraživala i more uz obalu, jer Tanja tada nije znala plivati.
"Neizmjerno sam zahvalna slovenskim policajcima i carinicima koji su me spasili. Vjerojatno im je bilo prilično neobično kad se na granicu dovezao stariji par koji je uz sebe imao tako malo dijete," kaže Tanja. Ključan detalj u potrazi bio je njezin plišani medvjedić. "Pomoglo je i to što sam uz sebe imala medvjedića, od kojeg se nikada nisam odvajala.
Kad su u Makarskoj policajci posumnjali da bi moglo biti riječ o otmici, odmah su obavijestili sve granične prijelaze u tadašnjoj zajedničkoj Jugoslaviji. Budući da nije bilo interneta, mogli su proslijediti samo moj opis. Dodali su i da vjerojatno imam uz sebe plišanog medvjedića. Mislim da me je to spasilo," objašnjava.
Godinama nakon toga nije razumjela zašto majka ne skida pogled s nje, čak i kad je odrasla. Tek kasnije je shvatila da je događaj ostavio duboku traumu na njezinu majku, koja i danas o tome ne želi govoriti.
"Kad sam ponekad na televiziji pratila slučajeve otmica djece u inozemstvu, uvijek sam se zamislila. Tko zna što bi se moglo dogoditi sa mnom, tko zna gdje bih završila..." kaže. Zanimljiv je i nastavak priče. Stariji par je na granici tvrdio da su djevojčicu htjeli samo povesti na izlet i vratiti je. Slučaj je preuzela hrvatska policija, a oni su navodno nudili i odštetu.
"Majka nije htjela znati ništa, ništa nije htjela uzeti. Majci su dali potpisati neku izjavu da ih neće tužiti. Nije željela imati nikakvog posla s tim ljudima, koji su navodno bili iz Klagenfurta i tamo imali neku tvornicu čokolade," dodaje Tanja.
Objasnila je da su joj otmičari još nekoliko godina nakon toga za svaki Božić slali čestitke i čokolade, kojima se kao djevojčica veselila, ne znajući tko su ti "dobrotvori". Danas Tanja živi u Piranu i više od trideset godina radi kao medicinska sestra.
Ima odraslog sina s kojim rado putuje, no priznaje da ga je, dok je bio mali, pazila s dodatnim oprezom. Jer, kako kaže, kad doživite nešto slično, shvatite da se loše stvari ne događaju samo negdje daleko.