Tjedan dana nakon početka napada na Iran, Izrael se zapravo može pohvaliti značajnim ciljevima: ubijeni su visoki vojni zapovjednici i nuklearni znanstvenici, raketne baze i nuklearna postrojenja su oštećena. No, dobro zaštićena nuklearna postrojenje kao što je ono u Fordou bi u najboljem slučaju moglo biti oštećeno, ali ne i uništeno.
>>Razvoj događaja pratite na Indexu
"Trump očito polazi od pretpostavke kako Izrael sam ne može bitno oslabiti iranski nuklearni program", rekao je u nedjelju za Deutsche Welle stručnjak za sigurnost Giorgio Cafiero. Zato su intervenirale Sjedinjene Američke Države jer samo one imaju i bombardere i oružje kojim bi se možda Fordo mogao napasti.
No trenutak intervencije iznenadio je mnoge stručnjake. Trump je zapravo najavio da će si uzeti dva tjedna za razmišljanje. Istodobno su među promatračima sve više jačale sumnje u izraelsku tezu: "Napadi na iranski nuklearni program temelje se na pogrešnim informacijama", kaže Fawaz Gerges, profesor bliskoistočne politike i međunarodnih odnosa na London School of Economics, za DW. Naime i američka obavještajna služba došla je do zaključka da Iran zapravo i ne pokušava aktivno proizvesti atomsku bombu te da su najmanje tri godine udaljeni od tehničke sposobnosti za to. No što Iran doista ima u svojem arsenalu – o tome se može samo nagađati.
Teheran je brzo uzvratio novim raketnim napadima na Izrael – što pokazuje pritisak na tamošnje vodstvo u takvom slučaju pokazati vlastitu snagu. No sve ostale opcije o kojima se već čulo iz Teherana bi neminovno dovele do goleme eskalacije sukoba. Tu nije samo riječ o raketiranju gradova u Izraelu, nego prijete i napadima na "slabe točke" američke vojne sile, na američke vojne baze. To nisu prazne priče: nakon ubojstva generala Soleimanija u siječnju 2020. je Iran već raketirao američku bazu Al Asad, a samo par stotina kilometara od Irana su i američke baze u Kataru, Bahreinu, Kuvajtu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i samoj Saudijskoj Arabiji. Nije previše daleko niti baza Incirlik u Turskoj i uspješan napad bi značio stotine američkih žrtava – na što bi onda i Trump bio prisiljen žestoko uzvratiti.
Nije manje zabrinjavajuća prijetnja i blokirati Hormuški tjesnac: Iran bi to svakako bio u stanju jer svi brodovi koji tamo prolaze su u dometu i obalnog topništva, ali to ne samo da bi Saudijsku Arabiju i Kuvajt prisililo zatražiti američku pomoć za njihovu naftu koja tamo prolazi, nego bi to ozbiljno pogodilo i Kinu: "To bi prekinulo kineski uvoz nafte iz regije. (...) Kinesko bi gospodarstvo to pogodilo vjerojatno čak i teže nego zapadna tržišta", kaže stručnjak za Iran Kamran Matin sa Sveučilišta u Sussexu. Narodna Republika Kina, uz Rusiju, spada među najvažnije strateške saveznike Irana.
Američki predsjednik Donald Trump već je nedvosmisleno poručio da će na svaki iranski napad odgovoriti "nadvladavajućom silom". Rizik eskalacije je velik, a mnogo toga je neizvjesno: vrhovni vođa Irana, ajatolah Hamenei, prema nekim izvješćima nalazi se u bunkeru, potpuno izoliran od elektroničke komunikacije. Bez njegove riječi nije moguće donijeti nikakvu odluku. Dok on šuti, ostaje nepoznato kako će Iran doista reagirati.
Mnogi ljudi u Iranu su u šoku. Nakon izraelskih napada već su se morali naviknuti na novu stvarnost – na stalne eksplozije, prazne ulice i djelomično zatvorene trgovine. Sad su se tome pridružili i američki napadi. Raste nesigurnost: gdje je sigurno? Koliko će još ovo trajati? I kamo sve to vodi? Pogotovo u iranskim gradovima nikad nije bilo velike sklonosti vjerskom režimu, ali represija protiv "domaćeg neprijatelja" bi samo mogla postati još veća.
"Mislim da se, osim Izraela, niti jedna država u regiji nije obradovala ovom napadu", kaže stručnjak za sigurnost na Bliskom istoku Giorgio Cafiero. Posebno su države članice Vijeća za suradnju u Zaljevu izrazile zabrinutost i nadaju se prije svega jednom: stabilnosti. Mnoge su posljednjih godina nastojale poboljšati diplomatske odnose s Teheranom – i kako bi zaštitile svoje gospodarske interese. Saudijska Arabija, primjerice, već je izrazila "duboku zabrinutost".
Mnoge zaljevske države u ovoj situaciji imaju podvojene osjećaje, kaže Fawaz Gerges u intervjuu za DW: "Bojazan od eskalacije je velika. No ne vjerujem da im smeta gledati kako Izrael, a sada i SAD, dan za danom bombardiraju Iran." Istodobno, zemlje poput Katara, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata još uvijek u SAD-u vide jamca sigurnosti. "Ako sukob između Washingtona i Teherana dalje eskalira", kaže Cafiero, "povećat će se i pritisak na te zemlje da se svrstaju na jednu stranu."
Američki predsjednik Donald Trump govori o "prilici za mir" ako Iran popusti, ali u Teheranu to vide drugačije: "Bili smo upravo u pregovorima s Amerikom kad nas je Izrael napao", napisao je iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči. "Kakav biste vi zaključak iz toga izvukli?" Ovaj tjedan Iran je pregovarao s Europljanima – kad su napali Amerikanci.
"Ne vjerujem da trenutno postoji nada za diplomaciju", kaže i Fawaz Gerges. "Kako bi iransko vodstvo moglo imati povjerenja u Donalda Trumpa, koji ih je opetovano doveo u zabludu – čak i kad su pokušavali pregovarati?"
Osim toga, Izrael je nedvosmisleno dao do znanja da bi u pregovorima prihvatio samo jedan ishod: potpuno uništenje iranskih nuklearnih postrojenja – što je za Teheran teško prihvatljiv scenarij.
Ako bi, međutim, diplomatsko rješenje postalo jedini način da se spasi opstanak Islamske Republike, tada bi do zaokreta ipak moglo doći. Jer samoodržanje režima oduvijek je bilo glavni cilj klera u Iranu. Ipak, već prije američkih napada na iranska nuklearna postrojenja Iran je jasno poručio da neće sudjelovati u diplomaciji dok napadi na zemlju traju – a oni i dalje traju.