Stjepan Radić bio je jedan od najpoznatijih političara na Balkanu u 20. stoljeću. Rodio se kao siromašni seljak nedaleko od Siska 1871., a djelovao je kao političar u nezgodnom međuratnom razdoblju te bio simbol hrvatskog otpora srpskom centralizmu. Poznat po svojoj oštroj retorici i osebujnom karakteru, ostao je zapamćen kao jedan od velikana hrvatske povijesti.
Protivljenje Khuenu Hedervaryju i osnivanje stranke
Radić se rodio u Austro-Ugarskoj te kao mladić pohađao studij prava dok je Hrvatskom vladao ban Khuen Hedervary. On i njegov brat Antun pridružili su se studentskim demonstracijama i zapalili su mađarsku zastavu na glavnom trgu, zbog čega su pritvoreni i izbačeni sa sveučilišta. Braća potom odlaze u Prag i Pariz, gdje nastavljaju školovanje.
1904. godine osnivaju Hrvatsku pučku seljačku stranku, jednu od najbitnijih političkih stranaka Hrvatske 20. stoljeća. HPSS je stavljao naglasak na prava seljaka, a u ruralnoj Hrvatskoj takve ideje rezonirale su s većinom stanovništva i omogućile stranci veliku popularnost.
Ta popularnost bit će vrlo važna u prvoj Jugoslaviji. Nakon raspada Austro-Ugarske Radić nije bio uvjeren u dobronamjernost Nikole Pašića i njegove agresivne politike te je poznato izjavio: "Ne srljajte kao guske u maglu", misleći na ulazak Hrvata u državnu zajednicu s Kraljevinom Srbijom.
Radić kao brana srpskoj hegemoniji
Prva Jugoslavija bila je obilježena srpskom hegemonijom i nastojanjem srpske kraljevske obitelji da centralizira svu moć u Beogradu i u kraljevom liku. Po mišljenju Srba, ostali Južni Slaveni s vremenom će postati Srbi, a država Velika Srbija.
Međutim, Hrvati su proveli zadnjih 100 godina trpeći šamare mađarskog nacionalizma, čija je posljedica bila stvaranje vrlo čvrste svijesti o hrvatstvu te su se suprotstavili srpskim planovima za novu državu.
Radić je bio utjelovljenje tog nacionalizma. Smatrao je da nova država Jugoslavena treba biti federacija jednakih naroda. Međutim, teško da se jedan čovjek može boriti protiv isplanirane srpske politike.
Ali Radić nije bio sam; cijela Hrvatska ujedinila se iza njegove stranke, što potvrđuju izbori 1920. godine na kojima je njegova stranka (koja se tad zvala Hrvatska seljačka stranka) osvojila gotovo 60% glasova. Osim toga, Radić je bio svima vrlo simpatičan i uvjerljiv. Oštro je nastupao u svojim govorima te ga je odlikovala karizma za koju bi vjerojatno ubili svi političari današnjeg vremena.
Tijekom 20-ih godina Radić i njegova ekipa bili su najveći problem Srbima u vrhu vlasti i njihovoj politici. Situacija je postala gora za srpsku politiku kada se udružio sa Svetozarom Pribićevićem, vođom prečanskih Srba.
Prečanskim Srbima smatraju se svi Srbi koji su živjeli van matične Srbije, u ostalim dijelovima Jugoslavije. Pribičević je bio vrlo nezadovoljan srpskom politikom koja je zanemarivala prečane.
Nakon gotovo deset godina natezanja s Radićem srpskim Radikalima (stranka se zvala Radikalna stranka) je bilo dosta. U lipnju 1928. godine, tijekom zasjedanja Narodne skupštine u Beogradu, Puniša Račić vadi revolver i puca po pripadnicima Hrvatske seljačke stranke.
Stjepan i Pavle Radić teško su ranjeni, a vijest o atentatu prouzročila je val nezadovoljstva u Hrvatskoj i šire. Ovaj događaj započeo je animozitet između Hrvata i Srba koji će diktirati događaje pred Drugi svjetski rat. Ideja o jugoslavenskom jedinstvu bila je okaljana, a mnogi Jugoslaveni bili su razočarani.
Stjepan Radić umire 8. kolovoza 1928. godine od posljedica atentata te vrlo brzo postaje hrvatska legenda.