Zločin u Katynskoj šumi, poznat i kao Katynjski masakr, jedan je od najtragičnijih događaja Drugog svjetskog rata, koji je obilježio sovjetsko-poljske odnose i postao simbol politički motiviranog nasilja.
Katynjski masakr dogodio se u proljeće 1940. godine, tijekom ranog razdoblja Drugog svjetskog rata. Nakon potpisivanja Pakta Ribbentrop-Molotov između nacističke Njemačke i Sovjetskog Saveza u kolovozu 1939., Poljska je podijeljena između dviju sila. Sovjetski Savez okupirao je istočni dio Poljske, a oko 250.000 poljskih vojnika i civila palo je u sovjetsko zarobljeništvo.
Među zarobljenicima bila je značajna skupina poljske inteligencije, uključujući časnike, liječnike, profesore, odvjetnike i druge obrazovane pojedince koji su činili jezgru poljskog društva. Smješteni su u logore poput onih u Kozelsku, Starobilsku i Ostaškovu, gdje su čekali daljnju odluku o svojoj sudbini.
5. ožujka 1940. Lavrentij Berija, šef NKVD-a (sovjetske tajne policije), podnio je prijedlog Josifu Staljinu i Politbirou da se poljski zarobljenici smatraju "kontrarevolucionarnim elementima" te da se stoga likvidiraju. Prijedlog je odobren, a naredba je izdana za smaknuće oko 22.000 poljskih zarobljenika.
Masovna pogubljenja započela su u travnju 1940. Najpoznatije mjesto smaknuća bila je šuma Katyn, u blizini Smolenska u zapadnoj Rusiji, gdje su zarobljenici iz logora Kozelsk dovođeni i strijeljani. Žrtve su ubijane hicem u potiljak, a tijela su zakopana u masovnim grobnicama kako bi se prikrili tragovi zločina. Slična pogubljenja događala su se i na drugim lokacijama, uključujući Kalinin (danas Tver) i Harkov.
Nakon njemačke invazije na Sovjetski Savez 1941., nacisti su 13. travnja 1943. otkrili masovne grobnice u Katynskoj šumi. Njemačka je iskoristila otkriće za propagandu, optužujući Sovjete za zločin kako bi oslabila savezništvo između SSSR-a i Zapada. Sovjetski Savez, međutim, tvrdio je da su masakr počinili nacisti 1941. godine tijekom svoje okupacije tog područja.
Sovjetske vlasti aktivno su prikrivale istinu, uključujući manipulaciju dokazima i svjedočenjima tijekom istraga. Međunarodna komisija Crvenog križa, kao i zapadni saveznici, bili su podijeljeni u mišljenjima zbog političkih pritisaka, a istina je ostala zamagljena tijekom rata.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata, pitanje Katyna ostalo je osjetljivo. Sovjetski Savez nastavio je negirati odgovornost, a poljska vlada u egzilu, kao i poljski narod, suočavali su se s cenzurom i političkim pritiscima. Tek tijekom 1980-ih, u razdoblju glasnosti pod Mihailom Gorbačovom, počela su se pojavljivati prva službena priznanja.
Godine 1990. Sovjetski Savez službeno je priznao odgovornost za Katynjski masakr, objavljujući dokumente koji potvrđuju naredbu NKVD-a iz 1940. Rusija je kasnije, tijekom 1990-ih, predala Poljskoj dodatne arhive, uključujući popise žrtava i pojedinosti o smaknućima. Engleska Wikipedia navodi da je 2010. godine ruska vlada dodatno potvrdila odgovornost i izrazila žaljenje, iako su neke kontroverze oko potpunog otkrivanja dokumenata ostale.
Katynjski masakr imao je duboke posljedice za poljsko društvo i poljsko-ruske odnose. Gubitak gotovo cijele generacije poljske inteligencije oslabio je naciju u ključnom trenutku njezine povijesti. Masakr je postao simbol sovjetske represije i borbe Poljske za pravdu i istinu.
U Poljskoj se Katyn i danas smatra nacionalnom tragedijom, a komemoracije se redovito održavaju. Memorijalni kompleks u Katynu izgrađen je kako bi se odala počast žrtvama, a pitanje Katyna često se pojavljuje u političkim raspravama između Poljske i Rusije.
Kontroverze i sjećanje Iako je sovjetska odgovornost službeno priznata, neke kontroverze i dalje postoje. Na primjer, Wikipedia bilježi da su određeni dijelovi arhiva ostali zatvoreni, što izaziva sumnje u potpunost dostupnih informacija. Osim toga, različite interpretacije zločina u Rusiji i Poljskoj povremeno izazivaju napetosti.
U Poljskoj je Katyn postao dio nacionalnog identiteta, a filmovi, knjige i umjetnička djela posvećena su ovoj temi. Jedan od značajnijih primjera je film "Katyn" (2007.) redatelja Andrzeja Wajde, koji je dobio svjetsku pažnju.