VLADA je jučer dala državno jamstvo (čitaj: ako se kredit ne vrati, plaćaju porezni obveznici) i temeljem toga su tijekom jutra radnici Uljanika napokon dobili plaće. S obzirom na to da je bio štrajk, a u brodogradnji se zna da se svaki dan kašnjenja ugovorene isporuke plaća, očekivali smo da se radnici poslu vrate već u petak u drugoj smjeni pa i da dogovore dodatni rad ovog vikenda kako bi se zaostatak nadoknadio, isporuka što prije dovršila i kako bi firmi sjeli novci za isporučeni brod, brodove, plovne objekte, što li sve rade - koji znače daljnje poslovanje i daljnju mogućnost funkcioniranja.
>> Plaća radnicima Uljanika stigla, ali danas ne rade: "Moraju svi malo predahnuti"
Kad ono - šipak, kako bi rekli u Dalmaciji. Radnici sami sebi proglasili produljeni vikend. Na pitanje novinara lijepo je šef Štrajkaškog odbora rekao: "Znači, dobili smo plaću, ali danas se ne radi. Moraju svi malo predahnuti." Predahnuti od čega? Od štrajka? Od šetnji po gradu?
Kada se firma spašava i kada joj svojim novcima (jer državno je jamstvo zapravo jamstvo svih nas) pomažu porezni obveznici, od kojih su ovo popodne radili mnogi te od kojih će mnogi raditi i noćas, najmanje što je pristojno je reći hvala tim poreznim obveznicima i uhvatiti se posla.
Ali treba malo ''predahnuti'', plaća je stigla pa što se ne bi uzeo produljeni vikend! Umjesto malo zahvale i malo skromnosti, radnici Uljanika pokazuju da su im, čini se, jedino bitni: pinezi. Nije bitno graditi brodove, nije bitno upravljati firmom, bitno je da stižu pinezi, pa makar i od poreznih obveznika. Nisu se pokazali ničim drugačiji od raznih općinskih i županijskih službenika. Stigli pinezi - idemo na produljeni vikend! Juhu! Bude valjda i pivica i kakvo slavlje? Alo, kakav je to odnos prema poslu? Sto tisuća drugih u realnom sektoru nije dobilo takvu šansu…
Isporučite te narudžbe da ne idu penali! Hoćete li onda poslije kukati da nemate za platiti kašnjenje isporuke?
Uljanik treba privatizirati do kraja
Oko Uljanika ima puno upitnika. Kao prvo, u pitanju je firma kojoj skoro pola vlasništva imaju mali dioničari, radnici i bivši vlasnici. Zanimljivo, nemaju ni udrugu malih dioničara! Nije da svaki radnik baš mora biti stručnjak za pravo društava, ali tu su sindikati koji imaju i pravnike i novac i utjecaj da bi mogli zatražiti savjete s bilo koje katedre Prava društava. Istina je da i neki od menadžera vjerojatno imaju nešto više dionica, no idemo razriješiti stvari i oko toga.
Za razliku od d.o.o.-a, gdje ste ako imate većinu (a drugačije nije dogovoreno) manje-više gazda, kod dioničkog društva stvari su drugačije. Već s deset posto dionica možete sazvati izvanrednu skupštinu društva pa neka uprava i nadzorni odbor kažu što imaju. Sa svega 25 posto plus jednom dionicom već možete svašta, zato se ta dionica i zove zlatna dionica. U društvu poput Uljanika, koje ima prilično raspršenu vlasničku strukturu, imati 25 % plus jednu dionicu znači imati dovoljan utjecaj na imenovanje većine u nadzornom odboru pa posredno čak i predsjednika uprave.
Čitamo kako sada postoje i neki upiti o tome kako je uprava vodila firmu, no nismo čuli kako su glavni dioničari firme, a to su radnici, u tolikom postotku glasali protiv razrješnice upravi i nadzornom odboru. Zakon jasno kaže: ''Davanjem razrješnice glavna skupština odobrava kako su članovi uprave i nadzornog odbora vodili društvo.'' Dakle, Uljanik je, čini se, bio vođen dobro jer nitko se ništa nije bunio, sve dok nije nestalo novaca za plaće.
Sve državno - prodati!
Ovakve firme se ne raspadaju ni u mjesec ni u godinu. Prilično toga je potrebno da se velika firma poput Uljanika dovede na toliko niske grane na koje je dovedena. Naravno da radnici, kao glavni dioničari, imaju odgovornost. Ali nije ih bilo briga - jer su dolazi pinezi. Nije ih bilo briga ni tko vodi ni kako vodi, a evo su i danas kada su dobili pineze lijepo otišli na produljeni vikend.
Pouka je samo jedna. Država ne da više ne treba davati državna jamstva brodogradilištima nego se treba potpuno izvući iz vlasničke strukture brodogradilišta. Neka i ovaj državni portfelj pokloni radnicima. Neka i cijelu Petrokemiju pokloni radnicima. I Croatia Airlines. I još jedno 1400 državnih firmi. Državi ne treba nego 50-tak trgovačkih društava koja se bave prometom i drugim faktičnim monopolima (privatni monopol je obično gori od državnog).
Pokazali su da ih ne zanima ništa osim vlastitog novčanika
Ponavljam, neka država svoj dio pokloni radnicima Uljanika, neka imaju apsolutnu većinu dionica. A onda će samo njihova stvar biti kada će dobiti plaće, hoće li uopće raditi, hoće li gubitke snositi sami ili će im oni koji vjeruju u brodogradnju kupovati korporativne obveznice.
Svojim ponašanjem su pokazali da ih ništa osim vlastitog novčanika ne zanima. Zašto bi onda nas druge uopće bilo briga? Neka prvo zarade dovoljno za vratiti državna jamstva pa neka dalje posluju kako god žele, koliko god žele i dijele si dividendu kakvu sami zasluže, uz upravu i nadzorni odbor koje će sami imenovati na skupštini društva. Ako od toga, uz dobro poslovanje i fine dividende, svi budu imali za kupiti Mercedes, BMW ili Maybach, ja ću im prvi reći: ''Bravo, tako se radi!''
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala