Studija navodno pokazala da su za smrtnost u koroni krivi respiratori. To nije točno

JEDNA nova studija, objavljena u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), pokazala je da strojna ventilacija, iako ključna za spašavanje života pacijenata s respiratornim zatajenjem, može izazvati mikroskopska oštećenja plućnog tkiva.

Krivo tumačenje studije

Na temelju nalaza ove studije neki su na društvenim mrežama požurili zaključiti da su respiratori bili pravi uzrok velike smrtnosti od covida-19, što je sasvim suprotno od istine. Ta teza nije novost, a čini se da su poricatelji korone studiju prigrlili kao njezinu konačnu potvrdu.

Pritom je zanimljivo vidjeti da autori istraživanja u svojem tekstu uopće ne spominju covid-19 te da se on spominje samo jednom u znanstveno-popularnom tekstu objavljenom na stranici SciTech Daily, i to na sljedeći način:

"Tijekom pandemije covida-19 respiratori su bili ključni u liječenju bolesnika koji su razvili akutno zatajenje disanja, posebno u slučajevima teške upale pluća ili sindroma akutnog respiracijskog distresa (ARDS), stanja koje često zahtijeva invazivnu ventilaciju."

Što je pokazala studija?

Znanstvenici predvođeni Donaldom P. Gaverom s Odjela za biomedicinsko inženjerstvo Sveučilišta Tulane u New Orleansu u studiji su koristili napredne tehnike snimanja kako bi proučili učinke strojne ventilacije na plućno tkivo kod jorkširskih svinja. Rezultati su pokazali da ciklično kolabiranje i širenje alveola može uzrokovati lokalizirana oštećenja, što može dovesti do upalnih procesa i pogoršanja funkcije pluća.

Ovi nalazi, iako ne otkrivaju ništa revolucionarno novo, zanimljivi su jer naglašavaju potrebu za razvojem ventilacijskih strategija koje minimiziraju stres na alveole.

Potencijalna rješenja koja predlažu autori uključuju korištenje nižih tlakova tijekom ventilacije i primjenu tehnika koje održavaju alveole otvorenima i tako smanjuju rizik od kolapsa i ponovnog otvaranja.

Smrtnost na respiratorima je visoka

Podaci pokazuju da je smrtnost pacijenata na strojnoj ventilaciji visoka. No to ne znači da su respiratori njezin uzrok, naprotiv, praktički nitko tko je na njih priključen bez njihove pomoći ne bi preživio.

Smrtnost bolesnika na strojnoj ventilaciji u Jedinicama intenzivne medicine (JIM) varira ovisno o nizu čimbenika, uključujući osnovni uzrok respiracijskog zatajenja, ozbiljnost općeg zdravstvenog stanja, prisutnost pridruženih bolesti te pravovremenost i učinkovitost terapijskih intervencija.

Predstojnica Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje Kliničke bolnice Sveti Duh prof. dr. sc. Višnja Nesek Adam kaže da istraživanja pokazuju da smrtnost među bolesnicima koji su podvrgnuti strojnoj ventilaciji u JIM-u može biti od 30% do 50%, dok u nekim studijama doseže i 80%, ovisno o specifičnom uzroku zatajenja disanja.

"Kod bolesnika s ARDS-om smrtnost se kreće u rasponu od 40% do 60%, dok je u slučaju teških oblika covida-19 smrtnost među bolesnicima na respiratorima varirala između 50% i 80%, osobito među starijim osobama ili onima s kroničnim bolestima. U slučajevima sepse ili višestrukog otkazivanja organa, smrtnost može biti još i veća. Šanse za preživljavanje veće su kod mlađih bolesnika bez pridruženih bolesti", tumači.

Glavni čimbenici koji utječu na smrtnost

Nesek Adam ističe neke glavne čimbenike koji utječu na smrtnost bolesnika na strojnoj ventilaciji.

Vremenski okvir stavljanja na respirator: Respiratori se koriste kod bolesnika s teškim zatajenjem disanja kada dodatna primjena kisika ili neinvazivne terapije (poput visokoprotočne terapije kisikom, neinvazivne ventilacije) nisu dovoljni. To znači da su bolesnici koji su završili na respiratorima već bili u kritičnom zdravstvenom stanju, često s višestrukim pridruženim bolestima kao što su šećerna bolest, hipertenzija i pretilost.

Potreba za respiratorom: Bolesnici s teškim zatajenjem disanja ne bi preživjeli bez respiratora. Iako respirator sam po sebi ne liječi osnovnu bolest, on omogućava plućima "odmor" dok se tijelo bori s infekcijom, što je ključno u situacijama poput teškog ARDS-a, gdje bolesnik ne bi mogao dobiti dovoljno kisika bez respiratora.

Dugotrajna ventilacija: Mnogi bolesnici su na respiratorima ostajali tjednima, što povećava rizik od sekundarnih bakterijskih infekcija i plućnih oštećenja. Dugotrajna ventilacija može izazvati štetne učinke na plućnu funkciju i povećati rizik od sistemskih komplikacija.

Upalni odgovor: U teškim slučajevima covida-19 često dolazi do nekontroliranog imunološkog odgovora, poznatog kao citokinska oluja, koji dodatno oštećuje pluća i druge vitalne organe, pogoršavajući ishod liječenja.

Komplikacije povezane s ventilacijom: Dugotrajna ventilacija posebno povezana s infekcijom covida-19 može dovesti do komplikacija, uključujući trombozu, sepsu, mišićnu slabost i oštećenja drugih organa, što dodatno ugrožava život bolesnika.

Utjecaj respiratora na preživljavanje

Iako je teško precizno odrediti koliko života su spasili, brojni dokazi ukazuju na to da su respiratori i strojna ventilacija bili ključni za preživljavanje ne samo bolesnika s najtežim poremećajima ventilacije, već i za mnoge druge bolesnike s poremećenom mehanikom disanja.

Nesek Adam kaže da su oni omogućili održavanje odgovarajuće oksigenacije i ventilacije kod bolesnika čija pluća nisu bila u stanju učinkovito obavljati ove funkcije zbog teških stanja poput akutnog respiracijskog distresa, teške upale pluća i drugih respiracijskih poremećaja.

"Bez ove medicinske podrške, mnogi bolesnici ne bi preživjeli. Unatoč visokom riziku povezanom s dugotrajnom ventilacijom, respiratori su igrali ključnu ulogu u stabilizaciji bolesnika, omogućujući im da prežive dok se tijelo bori s osnovnim uzrokom bolesti. U najtežim slučajevima infekcije covida-19, smrtnost bez upotrebe respiratora bila je gotovo 100%, stoga možemo sa sigurnošću reći da su respiratori spasili mnoge živote", dodaje.

Nesek Adam ističe da su respiratori i strojna ventilacija, iako su bili nužni za liječenje bolesnika s akutnim zatajenjem disanja i ARDS-om, nosili značajne rizike, uključujući razvoj sekundarnih infekcija i komplikacija.

"S vremenom su bolnice usavršile terapijske pristupe, kao što su ranija primjena kortikosteroida i antikoagulansa te šira primjena neinvazivne ventilacije, što je pomoglo smanjiti potrebu za respiratorima i poboljšati stope preživljavanja. Respirator ne povećava smrtnost, već ju značajno smanjuje. On djeluje kao ključna premosnica između kritičnog stanja bolesnika i mogućeg oporavka, osiguravajući nužnu ventilacijsku potporu kada pluća nisu u stanju osigurati odgovarajuću oksigenaciju. Na taj način omogućuje tijelu da se bori protiv osnovnog uzroka bolesti, čime se značajno smanjuje rizik od hipoksije i drugih životno ugrožavajućih komplikacija. Unatoč izazovima poput mogućih komplikacija kod dugotrajne ventilacije, u pravom trenutku primijenjena podrška respiratora spašava mnoge živote, osobito kod bolesnika s teškim respiracijskim poremećajima", poručuje naša stručnjakinja za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje.

Za kraj treba podsjetiti da su tijekom pandemije brojni medicinski stratezi isticali da je važno poduzeti potrebne epidemiološke mjere kako ne bi došlo do preopterećenja zdravstvenog sustava prevelikim brojem oboljelih. Naime, puno oboljelih podrazumijeva puno ljudi na respiratoru, a posljedica je manjak visoko kvalificiranog kadra koji ima sva potrebna iskustva u radu s respiratorima.